Benedikt XVI od 28. februara više neće biti poglavar Katoličke crkve. Tron Svetog Petra biće upražnjen, nakon čega će biti sazvana konklava za izbor novog pape. Ipak, ono što ovih dana više izaziva pažnju javnosti od samog izbora poglavara katoličke crkve su pitanja zašto je otišao, da li je uzrok samo bolest, nijesu li ga možda „izgurali“ modernizatori u crkvi, jer je bio previše konzervativan, ili afera oko njegovog bivšeg batlera Paola Gabrijelea, koji je predao osjetljive dokumente medijima u akciji uzbunjivanja protiv "zla i korupcije" u Vatikanu.
Obrazlažući odlazak Benedikt XVI je poslao poruku da je u godinama kada svoju dužnost ne može obavljati na pravi način, što su odmah požurili da potvrde u Vatkanu. „Svoju sam odluku dugo preispitivao pred Bogom, te sam postao siguran da nemam dovoljno snage za obavljanje ove dužnosti. Svjestan sam duhovne prirode ove službe koja se mora obavljati ne samo riječima nego i djelima, ništa manje nego molitvom i patnjom“, rekao je papa Benedikt XVI prije nekoliko dana i na neki način šokirao svijet. Naime, prema istorijskim podacima on je prvi papa koji se odlučio na ovaj korak poslije više od 600 godina. Odluka je svakako bila iznenađenje, što nagovještava da čak ni uži krug oko pape nije znao što će reći kardinalima. I italijanski kardinal Anđelo Sodano, dekan Kolegijuma kardinala, rekao je da je papina najava bila „grom iz vedra neba”, mada su drugi vatikanski izvori navodili da je papa, koji će u aprilu napuniti 86 godina, već duže vrijeme osjećao težinu papske funkcije i da je razmišljao o donošenju ove odluke.
„Odlazim za dobrobit crkve”, rekao je 265. poglavar Rimokatoličke crkve, hvaljen među konzervativcima i osporavan među liberalima. Naglasio je i da “svjestan ozbiljnosti ovog čina, uz svu slobodu saopštava da se odriče dužnosti biskupa Rima, nasljednika trona Svetog Petra”.
Odlazak otvorio brojna pitanja: Bez sumnje, odlazak duhovnog poglavara više od 1,2 milijarde rimokatolika je događaj koji je izazvao ogromnu pažnju javnosti, o njemu se danima piše, i na svojevrstan način je otvorio brojna pitanja vezana za katoličku crkvu.
Napuštanjem trona Svetog Petra 28. februara u 20 sati, počinje period ’prazne stolice’ (sede vacante)”, i on nastupa u slučaju smrti pape ili njegove odluke da se odrekne mjesta poglavara crkve. U dugoj istoriji katoličke crkve, nakon punih šest vjekova, Benedikt XVI je prvi papa koji napušta papsku stolicu. U dva milenijuma Rimokatoličke crkve samo jednom do sada se dogodilo da papa abdicira. Posljednji je to učinio Grgur XII. prije skoro 600 godina.
No, ono što je važnije od samog čina odlaska Benedikta XVI je pitanje koliko će njegov odlazak uticati na promjene u crkvi. Kako to obično biva u prilikama kada se komentarišu ostavke, jedni Benedikta XVI hvale, podsjećajući da je, iako ga mnogi smatraju suzdržanim i zatvorenim, bio papa koji je donio istorijski dokument u kojem obavezuje Katoličku crkvu da u slučajevima pedofilije sarađuje sa svjetovnim vlastima. Drugi smatraju da je bio previše konzervativan i da će njegov pontifikat biti zapamćen po brojnim aferama. Spočitavaju mu se nesmotrene izjave u vezi islama, te činjenica da se, na primjer, 2004. usprotivio ulasku Turske u EU, nazivajući to „ogromnom greškom” i „odlukom protiv istorije”.
Mnogi slobodoumniji katolici oštro su ga kritikovali, ukazujući da je od 1981, od kada je bio na čelu Kongregacije, poznat po brojnim zabranama, kao što je protivljenje pravu žena da postanu sveštenici, čvrsto zastupanje celibata, te osuđivanje homoseksualizama, ali i komunizama.
Zasjenjeni ćoškovi crkve: Kada je riječ o aferama za vrijeme pontifikarta Benedikta XVI, oni objektivniji
smatraju da su tokom cijele istorije crkve u njoj prisutne afere. Neke su, kako je nedavno primjetio ugledni istoričar dr Ivo Banac, bile mnogo dramatičnije od ovog što se događalo u posljednjih desetak godina. Jedina razlika je u tome što moderni mediji imaju mogućnost da bace svjetlost na razne, do sada zasjenjene ćoškove crkve. To se, kaže Banac, nije moglo raditi u 13. vijeku, ali je zato u 21. to svakodnevna pojava.Papi Benediktu XVI se spočitava i da je odbijao pozive ka modernizaciji Crkve, a pamti se i, kako se često ponavlja sada u danima njegovog abdiciranja, da se u svojoj slijepoj „borbi za život“ protivio čak i upotrebi kondoma u Africi, koju razdire epidemija AIDS-a.
Za razliku od Jovana Pavla II, pred kojim je svirao i Bob Dilan - i koji je jednom prilikom čak i citirao Dilanov stih „Koliko puteva čovjek mora proći prije nego što ga možete nazvati čovjekom?“- Benedikt je mrzio rokenrol, smatrajući ga „izrazom primarnih strasti“.
Interesantno je i da Hans Küng, Benediktov najveći teološki oponent, koji je nedavno zvao na revoluciju odozdo za svrgavanje pape, smatra da odlazeći papa zaslužuje svaki respekt zbog svoje odluke, ali se i nada da Benedikt XVI neće uticati na izbor svog nasljednika.
Smjernice Drugog vatikanskog koncila: Drugim riječima, nakon Benedikta XVI Katoličkoj crkvi je potreban
progresivniji papa. No, zanimljivo je da Hans Kunig uporno ponavlja da je posljednji papa radio protiv „duha Drugog vatikanskog koncila“, a sa druge strane sam Benedikt XVI, u svom posljednjem obraćanju, upravo poziva na glavne smjernice Drugog vatikanskog koncila, podsjećajući da one nisu u potpunosti ostvarene. Dodao je da je potrebno raditi na istinskoj obnovi crkve.A što je za Katoličku crkvu značio Drugi vatikanski koncil? Nesumnjivo, riječ je o najvećem događaju u crkvi XX vijeka, o onoj prekretnici koja je učinila da se crkva približi čovjeku. Posljednji Vatikanski koncil je obilježila riječ aggiornamento, koja se prevodi kao osavremenjavanje. Aggiornamento je značio promjene koje će Crkvu - njeno učenje i ustrojstvo - iznutra obnoviti i učiniti je modernom, pristupačnom i bliskom savremenom društvu.
Papa Ivan XXIII je te daleke 1962. godine aggiornamento simbolički označio kao otvaranje vatikanskih prozora, kako bi u srednjovjekovne prostore mogao ući svježi vazduh. Taj novi, svježi dah, je u suštini značio promjene koje su se ogledale u namjeri da se Crkva otvori prema svijetu, da na najbolji način sa njim komunicira.
Novi aggiornamento: Danas, pedesetak godina kasnije, u svijetu koji je mnogo drugačiji od onog iz vremena pape Ivana XXIII, crkvi je potreban novi aggiornamento.
Činjenica je da je u zapadnoj Evropi, koja je donedavno bila srce katoličanstva, sekularizacija uzela tako velike razmjere da je u ovom trenutku potreba nove evangelizacije neupitna. To je veliki izazov za Katoličku crkvu, u čemu je i Benedikt XVI pokušavao da napravi iskorak, ali nije imao značajnije rezultate. Drugim riječima “u vremenu u kojem je zaborav Boga postao nešto uobičajeno”, crkvu teba približiti svijetu.Naredni poglavar Katoličke crkve na tron Svetog Petra trebalo bi da stupi do 31. marta. Špekulacije oko nasljednika odmah su počele, a konklava o izboru nasljednika Benedikta XVI počeće sredinom marta. Učestvovaće oko 117 kardinala iz cijelog svijeta. Favoriti postoje, pominje se kanadski kardinal Oulet, njujorški Dolan, milanski Scola, no u pitanju su samo pusta nagađanja. Činjenica je da ankete sprovedene među vjernicima katoličke crkve, prije svega onima u Evropi, pokazuju da novi papa treba da bude liberalniji. Tako je u jednom ispitivanju javnog mjenja više od pedeset odsto građana kazalo da je potreban liberalniji papa od Benedikta XVI, trideset je smatralo da bi trebalo izabrati nekog sličnog njemu, a samo osam procenata je na njegovom mjestu htjelo da vidi konzervativnijeg papu. Ostali nijesu željeli da komentarišu kakvog poglavara bi željeli da vide na prozoru Vatikana.
Nesumnjivo da novog papu, koji će sjesti na tron Svetog Petra, čekaju brojni problemi i izazovi. Svijet se mijenja, i crkva, iako u svojoj suštini nije sklona promjenama, mora to činiti. Papa Ivan XXIII, sazivajući Drugi vatikanski koncil daleke 1962. godine, jasno je to vidio. Prilikom otvaranja Koncila, najvećeg crkvenog događaja u crkvi dvadesetog vijeka, posljednjeg u katoličkoj crkvi, čije su odredbe i dalje važeće za sve katoličke vjernike, kazao je: „Crkva je vrt koji valja obrađivati, a ne muzej starina”.
Ivan XXIII biće upamćen po otvaranju vatikanskih prozora za izazove koje donosi novo vrijeme. Hoće li novi papa slijediti njegove poruke uskoro ćemo vidjeti. U svakom slučaju, novi aggiornamento mora doći, prije ili kasnije.
Suzana KAPETANOVIĆ
