Sindikalna organizacija Vojske Crne Gore, od svog osnivanja 05. oktobra 2010. godine, insistira na dijalogu kao najprihvatljivijem i najplodotvornijem načinu za rješavanje brojnih problema iz oblasti prava po osnovu rada i radnih odnosa i poštovanja ljudskih prava i sloboda u Vojsci Crne Gore.
I ako je dijalog prepoznata civilizacijska tekovina u rješavanju konflikata i problema, njegov značaj u rješavanju problema u Vojsci Crne Gore je u potpunosti zanemaren. Umjesto dijaloga prišlo se sili, koja nije riješila probleme ali je svakako iza sebe ostavila značajne i duboke posledice posebno na žrtvama njene upotrebe ali i na ukupne odnose u Vojsci.
Suočeni sa takvim odnosom nadležnih SOVCG se okrenula dijalogu preko sredstava javnog informisanja, obratila se za pomoć domaćoj i međunarodnoj javnosti i institucijama koja, kao što je poznato, nije izostala i koja je presudno uticala da se zaustavi bezumna hajka protiv nas. A mi smo jedino insistirali da se problemi stave na sto i priđe njihovom rješavanju, navodi se u pismu.
Na žalost,kako dodaje Čobeljić, odnos sa pozicije sile, balkanska tekovina, ostao je na snazi do danas s tim što je svoj brutalni oblik zamijenio perfidnim. Rezultati takvog odnosa su i dalje neriješeni brojni i značajni problemi, ignorisane posledice i izostanak odgovornosti.
- Naše današnje obraćanje Vama je takođe posledica izostanka dijaloga i socijalnog dijaloga u okviru institucija sistema a prije svega na nivou Ministarstva odbrane.Obraćamo Vam se, javno, kao Predsjedniku Savjeta za odbranu i bezbjednost, Vrhovnom komandantu i Predsjedniku države, s molbom, da isto ovako javno, odgovorite na pitanja:Zašto je zaposlenima u Vojsci oduzeto ili bolje rečeno oteto pravo na plaćeni prekovremeni, noćni i rad neradnim danima i praznicima? Zašto Ustavni sud nije ni razmatrao da li ovo pravo pripada zaposlenima u Vojsci već je na perfidan način okrenuo leđa Ustavu i pravima građana Crne Gore, bez moralne i profesionalne snage da prizna obespravljenost i diskriminaciju nad zaposlenima u Vojsci? Zašto zaposleni u Vojsci već duži niz godina nisu kolektivno osigurani? Zašto smo po tom pitanju i pravu uskraćeni u odnosu na zaposlene u svim ostalim institucijama Crne Gore? Zašto su po tom pitanju ignorisni svi naši zahtjevi upućeni Ministarstvu odbrane? Zašto su za Ministra odbrane tajna podaci o sprovedeim mjerama propisanih Zakonom o zaštiti na radu, pa su isti nedostupni SOVCG? Zašto Zamjenik osnovnog državnog tužioca kasni 392 dana sa dostavljanjem Rješenja o odbijanu krivične prijave? Da li je neko zbog toga odgovarao? Zašto je Ministarka odbrane ignorisala brojne zahtjeve SOVCG za razgovor, za socijalni dijalog, za ostvarivanje prava po osnovu sindikalnog rada i djelovanja i brojne druge? Zašto je ignorisala zahtjeve u kojima smo jasno ukazivali na nezakonito i neustavno postupanje određenih lica u MO i VCG? Zašto nam nije dozvoljen pristup informacijama koje su po zakonu dostupne svim zaposlenima u MO i Vojsci? Zašto nama u SOVCG nisu dostupne? Da li je razlog izražena sumnja da se u traženim dokumentima nalaze ozbiljni pokazatelji nezakonitog i neprofesionalnog postupanja, na štetu zaposlenih, Vojske i Države Crne Gore? Da li ste u toku, da li se neko zabrinuo nad sudbinama vojnika Pavlović Duška i Stanišić Dušana kojma je prekinuta profesionalna vojna služba bez i jednog valjanog razloga a kao posledica antisindikalne hajke? Imate li ikakve informacije o njima? Šta je sa ostalim žrtvama antisindikalnog djelovanja i diskriminacije u Vojsci? Zašto je preko 200 zaposlenih napustilo SOVCG? Da li Vam je prisutna činjenica da ova agonija traje preko dvije godine a da se ne preduzima ništa na ublažavanju posledica iste? Zašto su vojnici po ugovoru zaboravljeni u Uredbi o zaradama i naknadama, zašto je ta uredba ignorisala članove Zakona o Vojsci, odnosno prava koja im po zakonu pripadaju? Zašto su po brojnim pitanjima diskriminisani u odnosu na ostale profesionalne pripadnike Vojske? Zašto su Novoj Vojsci ukinuta brojna prava, zašto nam je standard ispod prosječnog u državi? Zašto snosimo troškove prevoza čak i u uslovima kada zbog potreba službe dužnost obavljamo u drugom garnizonu? Zašto se na teretu i na štetu zaposlenih u Vojsci motivišu lica za odlazak u ISAF i druge međunarodne misije? Brojna su pitanja a još brojniji problemi u MO i VCG koji zahtijevaju hitno sagledavanje i rješavanje. Isti su se usložili i nagomilali upravo zbog njihovog ignorisanja od strane Ministarstva odbrane, postavlja pitanja Čobeljić.- Insistiramo da se ovi problemi više ne guraju pod tepih već da se planski i odgovorno pristupi njihovom rješavnju. U SOVCG rješavanje ovih problema vidimo u dijalogu unutar institucija sistema, neodložnom dijalogu i neophodnom međusobnom uvažavanju.Očekujemo Vaš odgovor i postupanje, zaključuje se u pismu.
