Dijana Vučinić je rođena i odrastala u Podgorici. Na studije se prvo otisnula preko okeana, u Njujork; zatim se vratila rodnoj Podgorici. Kako sama kaže, upravo je u Njujorku naučila da živi. I da redovno plaća račune...
Njene dvije velike ljubavi su samo naizgled nespojive. Jer, voli prirodu i u njoj rado provodi vrijeme, ali je „luda“ za gradovima. I voli Crnu Goru i njene drevne toponime. Zato želi da je vidi u boljem svijetu, u boljoj budućnosti, punu hrabrih, dobronamjernih i sposobnih ljudi koji je cijene zbog svega što jeste...
Ako je pitate šta radi, kaže da se „bavi arhitekturom“ i u svom radu se posvećuje prostorima, atmosferama, ponašanjima, obrascima, ljudima. A voli i da posmatra, analizira i piše o tome, o čemu svjedoče brojni tekstovi objavljeni u štampanim i elektronskim medijima.
Osnovala je arhitektonsku praksu DVARP i Ljetnju školu arhitekture Kotor APSS što smatra svojim najvećim profesionalnim uspjehom. Naravno, osvojila je i mnoge nagrade na arhitektonskim konkursima, ali to pominje samo usput.
Ljubitelj je teatra, dobru literaturu, prije svega - epske fantastike. Od hobija, kao najvažniji ističe - snoubord.
A od svega, najviše se ponosi time što je mama dvije djevojčice - Doris i Emili, i što je tetka Vojinu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Biciklo. Lastiš. Ljetnje popodne na Vranjini. Fantastični izumi mog brata.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ostvarujem ono o čemu sam maštala. To što imam još dva djetinjstva.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Napisala bih roman.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Impulsivnost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Pouzdanost. Kad se drže onog što znaju najbolje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Ne mogu da čekam“. Ne znam ko bi glumio mene, ali da je Fante poživio da je napiše…
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Slušam Vas, zamišljena ali fokusirana.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kesten sa Ostrosa, pečen.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Gokuovu moć teleportacije.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Džejms Džojs – možda onog dana kada je napisao: „Evo ja, korak po korak. Vrlo kratak prostor vremena kroz vrlo kratka vremena prostora.“
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Provodim vrijeme sa familijom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Jamiroquai: „This Corner of the Earth“, Stereo MC's: „Connected“
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nova “Ana Karenjina”, u društvu moje majke. Predstava ”Kveč” Stivena Berkofa, u režiji Lidije Dedović. Knjiga (uvijek ću joj se vraćati): “Pjesma leda i vatre” Džordža R.R. Martina.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Čile.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Sve što je sporo.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome. Misli je previše da bi se prepričale u realnom vremenu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mojim maštovitim šćerima i njihovim blistavim osmijesima.
Da li za nečim žalite?
- Da.
Bez čega ne možete?
- Ljubavi i uzbuđenja.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog kašnjenja, vjerovatno.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje – svima. Druge dvije su precijenjene.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Od đece pravila ljude – još uvijek radim na tome.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa porodicom, spavala pod vedrim nebom, svake noći na drugom mjestu, širom Crne Gore. (Pod uslovom da saznam baš u ovom trenutku – lijepo vrijeme bi bilo zgodna okolnost)
Kako biste voljeli da umrete?
- S obavještenjem 10 dana unaprijed - ako već nijesam dobila ova tri mjeseca.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Bez patetike, molim.
Priredila K.JERKOV
