Zaglavi se: A da probaš sa robotima?
Za sve nas koji se bavimo kreativnim poslom, mnogi smatraju da smo u stanju da štancamo ideje kao što roto mašina izbacuje novine. Zapravo, često nam se dešava da gledamo u prazan papir, ili svi mi koji smo prešli na digitalu, u prazan ekran. I kada rokovi zakucaju na vrata, potrebna je ideja za strip ili ilustraciju, i dalje gledamo u ekran, očekujući da će se rad sam od sebe završiti. Nakon određenog vremena, bezuspješno pokušavajući da smislim nešto što će bar nekom izmamiti smješak prije nego što ga zaboravi kao zlatna ribica, iskoristim rečenicu: „A da probam nešto sa robotima?“
Kada sam počeo sa projektom „Zaglavi se“ prije nekoliko godina, ideje su se ređale jedna za drugom. Od kritike društva, odnosa sa partnerom, kako tretiramo ljubimce, pa kako oni nas doživljavaju, ekoloških tema, sve do dosadne svakodnevnice, često prikazivane kroz fantazijske i naučnofantstične momente. Ali vremenom, ideje postaju ređe, što zbog rizika da se ponovim ili da uradim nešto što je već neko uradio. Upravo ovaj drugi dio je kritičan jer nisam jedini koji radi web comic, forma stripa koja je zaživjela u novom milenijumu, zahvaljujući dostupnosti Interneta. Kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou, ilustratori širom svijeta, na dnevnom nivou izbace stotine stripova, obrađujući ogroman broj tema. I da, to postaje problem za sve nas koji crtamo, da nam se ne uputi rečenica „A to je već uradio ovaj i onaj“ i naravno, uz link u komentaru.
Kako kažu „sve je to neko već negdje odradio“ ali to je ona kvaka koja nam dozvoljava da nastavimo da stvaramo. Uradio ga je neko, ali ne na moj način, i ne kroz likove koje sam ja stvorio.
U ovih par godina koliko se već bavim aktivno ilustracijom, stvorio sam određen broj likova, koje je publika zavoljela. Sarkastični mrzovoljni pas Ljubo koji konstantno podriva autoritet svom vlasniku, budalastom Stanislavu, dijaboličnu Brankicu koja je oličenje najgoreg ponašanja svake mačke, inspektora Blaža i poručnika Gojka, koji su hot dog i krofna, urađeni po uzoru na likove iz policijskih filmova zlatne ere Holivuda. Likovi sa razrađenim karakterima mi dozvoljavaju da izgradim ideju sa kojom će se poistovjetiti publika. Ali nekad nije ni to dovoljno. Mozak je tabula rasa i onda primjenjujem tehniku koju zovem „Šta najviše volim da crtam i kako to mogu da iskoristim da napravim strip“. Kao što ste zaključili, roboti.
Naravno, ista pravila se i za robote primjenjuju, da je što više originalno i da “nije to već neko odradio”. Tako da se opet vraćamo u isti krug, blokada, ništa od ideja i zlokobno primicanje rokova.
Kada krene razrada takvog stripa, kreće gomila pitanja. Kako neke stvari na koje mi olako gledamo, a robotima bi djelovale čudno, da li da se iskoristi nešto iz mora filmova u kojima su iskorišćeni različiti oblici ovog lika? Da li koristiti kiborga, android, mecha robota, robota vanzemaljske vrste? Kako tu vrstu robota uklopiti komičnu situaciju koja će razumjeti naš mentalitet? Da li je fora radi fore ili želim da pošaljem neku poruku kroz strip? Poslije gomile ovakvih i sličnih pitanja, samo odustanem. Skuvam kafu, izađemna terasu i pljas.
U posljednji čas javi neka ideja, neki momenat koji je čak i bolji od nekih stripova koji su zaista postali nešto po čemu se prepoznaje “Zaglavi se”. Potom slijede sati iscrtavanja, dodavanja detalja, biranje boja, kreiranje pozadina i slaganje teksta. Tako da je ta uzrečica postala sinonim za improvizaciju i na neki način, da imam plan B koji generalno nikada ne iskoristim.
Tako da, ukoliko se nađete u sličnoj situaciji, zapitajte se da li zaista da probate sa robotima ili postoji neko lakše riješenje.
Srđan Ivanović, foto: Filip Rašović
