Grad se proširivao, dobijao nove, veće ili manje ulice. Skupštinska komisija je predlagala nazive, odbomici prihvatali i na tome je ostalo, pišu Vijesti.
I pored nedostatka table sa nazivom, zna se da je Ulica narodnih heroja od prvog dana ona koja iz centra vodi do kraja naselja, prema Pljevljima. Tako je i sa Ulicom Jakova Ostojića koja se pruža prema bolnici. Od starih ulica je još Vuka Karadžića "koji" je prvih godina višestranaštva "smijenio" Mošu Pijadu, a ta saobraćajnica vodi prema Nikšiću. Najjednostavnije je reći šetalište prema Crnom jezeru za Njegoševu ulicu koja je do prije dvije decenije bila Titov put.
Za Vučedolsku, Drobnjačku, Svetog Save, Mojkovačke bitke, Baja Pivljanina, Vojvode Mišića... mnogi Žabljačani ne znaju gdje su, a paradoks je da, isto tako mnogi, ne znaju u kojoj ulici žive.
Ta činjenica nije problematična poštarima upravo zbog okolnosti da za svakog Žabljačanina znaju gdje živi ili stanuje, a pošiljke za vikendaše često sadrže naziv ulice, što je određeni putokaz naročito za vlasnike vikendica i, uz pomoć komšija, dolaze do primaoca.
Lokalni taksisti nekako uspijevaju da mušterije dovezu do željene adrese. "Nije problem ako mušterija hoće do hotela ili kuće nekog od mještana.
Problem nije ni kada se želi u sopstvenu vikendicu, jer vlasnik zna gdje se nalazi ili makar zna naselje. Ali kad neko nepoznat želi kod nekog meni nepoznatog, onda se nekako snalazimo. Uvijek kažu da je ta pozicija u blizini nekog hotela ili ustanove, pa kad ih tamo dovezem upitam i saznam. Uglavnom, nikoga nijesam ostavio, a da nije našao željenu adresu", kaže taksista Vojkan Krstajić.
U TO kažu da prilikom upućivanja turista daju adresu na koju treba da se jave, ali zbog oskudne signalizacije, obavezno daju i opis u vidu blizine nekog značajnijeg objekta u gradu.
Ponekada to nije dovoljno.
