Kako navodi, odbacivanje očiglednog nasilja nad ženama i sve prisutnije pojave femicida u društvu, predstavlja ne samo njegovu neosjetljivost na ovu temu, već i vrlo opasan stav pojedinca koji doprinosi da se zanemari suzbijanje nasilja nad ženama.
“Kada ignorisanje prisutnog femicida dolazi od umjetničkog direktora koji bi trebalo da ima ključnu ulogu u vođenju umjetničkih programa i institucija, onda je njegova odgovornost još veća, da bira ne samo programske sadržaje, nego prvenstveno da bira riječi. Biti obazriv je mudrost, zato smatramo da mu je promakla obazrivost”, kaže Adžić.
1
Za odabir umjetničkog repertoara, angažovanje umjetnika, organizaciju događaja i programa, kao i vođenje umjetničke vizije i strategije institucije, treba umjeti, a za grubu diskriminaciju žena i izgovorene riječi pojedinaca, trebalo bi da donosioci odluka koji delegiraju ovakve predstavnike, ozbiljno preispitaju svoje odluke.
“Umjetnost je biti i kulturan, a umjeće u umjetnosti nije samo sredstvo estetske vrijednosti, nego i razumjevanja uloge koja mu je povjerena u društvu. Potrebno je da umjetnički direktor doprinosi da zajednica napreduje, a ne da dublje potire empatiju i ograničava vidike kod opasnih pojava koje sve češće ugrožavaju svaki oblik dostojanstva”, kaže Adžić.
