Kad god ulazim negdje, obavezno pročitam šta piše na vratima. Naročito poslije jednog incidenta u uglednom podgoričkom restoranu kada sam bez naočara pošao u toalet. Mahinalno sam bacio pogled na jedna vrata, vidim crnu figuricu sa dugom kosom, suknjicom i štiklama i naravno zaključim da je to ženski toalet i naravno uđem na druga vrata.
Tu me dočeka vriska i uvrede jedne dame, da me sram bilo i da sam manijak i voajer... Izađem posramljen i pažljivije pogledam onu crnu figuricu i vidim da je ona duga kosa u stvari perika kakvu su nosili aristokrate iz sedamnaestog i osamnaestog vijeka, suknjica da je muški redengot i naravno muške cipele sa štiklom kakve su se tada nosile. Mea culpa.
Ali, čija je greška što ne znamo gdje mi to kao država ulazimo; čita li iko ovdje što piše na kojim vratima?
Eto, Angela Merkel je prvo posjetila glavnog patuljka u Beogradu i utvrdila da sluša, da ne daje lažna obećanja i naglasila dobru srpsko-njemačku saradnju, najavila eksploataciju litijuma o trošku zdravlja srpskih građana i šire, zanemarujući činjenicu da je Picousti u stvari Putinov laufer na Balkanu i kreator najnovijih regionalnih napetosti.
Zatim je odletjela u Tiranu i okupila ostalih pet patuljaka pomilkila ih i pohvalila i iznijela niz kontroverznih stavova kao što su: ,,Berlinski proces je srž svega i u tom kontekstu se ne može zamijeniti“. A onda veli da ,,Otvoreni Balkan može ubrzati taj proces“, da bi podržala i Sporazum o zajedničkom tržištu iz Sofije, koji su potpisale šest zemalja Zapadnog Balkana... E, sad tu se javlja niz ozbiljnih pitanja i problema. Zašto Otvoreni Balkan, inicijativu koju forsira srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, a koja već uključuje Srbiju, Albaniju i Sjevernu Makedoniju nametati ostalim zemljama, kad istovremeno se kaže da je dovoljan Sporazum iz Sofije?
Vele - radi ubrzanja! Čega? Srpsko-ruske hegemonije u regionu? Ili se pod pojmom ubrzanje podrazumijeva da centrifugalna sila izbaci neke zemlje iz orbite i dovede do njihovog raspada?
I, na kraju: kakve veze imaju priče i stavovi briselske birokratije koje nam prenose Pisonero, Popa i ekipa sa ovim vašim poslanicama; postoji li u EU konzistentna politička strategija?
Zato molim vas; napišite na svakim vratima gdje se ulazi, jer evo ovaj naš Rukoljub nije znao ni đe ide, pa su ga Albanci vratili sa granice kao migranta. Biće da je nakon one idile Merkel sa Picoustim u Beogradu pomislio da ide u ,,Srpski svet“ đe su mu sva vrata otvorena ako preda Crnu Goru.
E, neće moći. Da znate, mi smo sada otvorili novi proces - Cetinjski proces - koji je srž opstanka crnogorskog i manjinskih naroda i građanskog, demokratskog i sekularnog društva i koji je takođe nezamjenjiv, ali i nezaustavljiv. I ući ćemo tamo gdje smo pošli puno prije Srbije i sa većom brzinom i iskrenošću - u Evropsku uniju. To što nam proces smrdi na suzavac i topovske udare nije naša krivica, već krivica vama omiljenih patuljaka.
I sretan kancelarki odlazak u penziju, ukoliko ne postane vođa projekta „Sjeverni tok 3“ sa Putinom, poput njenog bivšeg kolege Šredera.
No, dobro, ispratili smo Angelu, a ostali su nam njeni patuljci koje je njegovala. Što nam je sada raditi?
Ovo ne smije da traje. Napisao sam jednom, apropo DPS-ovske arogantne kadrovske politike, da smo mi mali, toliko mali i čak da se svi rađamo genijalni kao Gaus, ne bismo imali dovoljno stručnjaka za sve i da moramo voditi veoma promišljenu kadrovsku politiku. Ali da će nas ovo snaći ni u snu nisam sanjao. Ovoliku količinu pajaca, lažova i prevrtača može izbaciti samo izdajničko-namjesnički, od crkve oktroisani režim. Rukoljub se više ne može ni opisati, to je pojava izvan logike i morala. Bečiću kao kameleonu više ni boju ne možeš uhvatiti a kamoli misao ili stav, koje - ako ćemo pošteno - nikada nije ni imao. Dritan je postao Dražena jer poput Božene sva nepočinstva, laži i nedosljednosti pokušava prikriti promjenom čuvenog narativa.
Svađao se sa Rukoljubom i Ljaljom ko je od njih trojice najzaslužniji za brutalni teror na Cetinju i uspješno izvedenu desantnu intronizaciju, a onda iznenada, nakon nadahnutog i iskrenog Zenkinog govora na Cetinju, uputi nam šugavo i bezosjećajno izvinjenje. O primitivnoj i agresivnoj dubini i širini njihove vlasti neću trošiti ni slova.
Ne smijemo se zavaravati više sa kohabitacijom niti nekim demokratskim izborima nakon popisnog inžinjeringa i isto tako zamišljenih zakona o izborima i državljanstvu, a naročito ne nakon temeljnog ugovora. Ovi diktatorski segregacijski akti ne smiju biti ni donešeni, pa makar digli se na revoluciju ka na Belvederu. Ne plišanu ni narandžastu, nego crvenu poput našeg barjaka: ,,Hrabro isturimo grudi/ i nek se nebom ruj stijega prolijeva/ je l’ to neko korača desnom?/ Lijeva, lijeva lijeva!“
A demokratski izbori? Da, ali samo u uslovima evropskog demokratskog zakonodavstva i, naravno, pune suverenosti bez vršljanja srpskih obavještajnih službi i kriminalnih agitatora.
