Zato je poduhvat Aleksa Mejlija, izvršnog direktora organizacije Certified Practicing Accountants of Australia, koji je nedavno uspio da dobije jednosatni intervju sa Armstrongom veliko i prijatno iznenađenje za sve ljubitelje svemirskih istraživanja.
U njemu Armstrong otkriva da je misija Apollo 11 imala samo 50 odsto šanse da uspije, ali takođe izražava žaljenje što je današnja američka administracija značajno smanjila izdvajanja za NASA.
Armstrong kaže da je još kao učenik osnovne škole postao fasciniran svijetom letjenja i odlučio da će nekako biti uključen u njega.
Prošao je školu za pilota, a potom je služio u Korejskom ratu. Osam godina po njegovom završetku, 1961. godine, Amerika je uspjela da pošalje Alana Šeparda na visinu od 187 km u letu koji je trajao dvadesetak minuta.
Te godine predsjednik Dž. F. Kenedi je pred Kongresom, a 1962. i na Univerzitetu Rajs, hrabro objavio: “Odlučili smo da idemo na Mjesec ne zato što je to lako, već upravo zato što je teško; zato što će taj cilj omogućiti da na najbolji način organizujemo našu energiju i veštine i zato što je to izazov koji smo spremni da prihvatimo, koji nismo voljni da odgađamo i u kom namjeravamo da pobijedimo”.
Jaz između leta od 20 minuta, ističe Armstrong, i odlaska na Mjesec bio je tehnički nepojmljiv, međutim u narednih 10-ak godina misije Apolo testirale su različite djelove tehnologije pogona, navigacije i komunikacije potrebne za veliko putovanje.
“Mjesec dana prije lansiranja Apola 11 odlučili smo da je vrijeme da pokušamo da sletimo na površinu. Mislio sam da je vjerovatnoća da se s tog leta vratimo na Zemlju oko 90 odsto, ali i da je šansa da ćemo uspjeti da sletimo iz prvog pokušaja samo 50 odsto.
Bilo je toliko nepoznanica o silasku iz lunarne orbite na površinu koje se nisu pokazale u testovima, a postojala je i velika mogućnost da ima nečega što nismo pravilno shvatili i da ćemo morati da se vratimo na Zemlju bez slijetanja na Mjesec”, objasnio je Armstrong.
Kada su Armstrong i Baz Oldrin u modulu Igl silazili prema površini Mjeseca, računar je za slijetanje odabrao obronke ogromnog kratera prepunog velikih stijena.
“To nikako nije dobro mjesto”, rekao je tada Armstrong i odlučio da ručno skrene letjelicu prema zapadu, do ravnijeg područja u kom nije bilo toliko kamenja.
“Preostalo nam je goriva za samo 20-ak sekundi leta”, prisjetio se Armstrong za CPA Australia, prenosi B92.
Kada su konačno sletjeli i on izgovorio svoju slavnu rečenicu o “malom-velikom koraku”, na Mjesecu ih je čekalo toliko mnogo posla, rekao je, da nije bilo vremena za neke dalje meditacije o tome gdje se zapravo nalaze.
foto. vikipedia.org, purdue.edu
