Odavno je jasno da se u zaštiti kulturne baštine Crne Gore događaju nezakonite, neshvatljive i neprihvatljive stvari, ali nerijetko se potkradu i situacije kada sve krene iz pozitivne namjere, ispoštuju se procedure i dobiju dozvole, a onda se te dozvole pogrešno protumače. E, upravo se to dogodilo na nekropoli stećaka u Pišču, gdje je Park prirode Piva prošle godine počeo projekat „Sačuvajmo pivski Stounhendž“, koji se odjednom pretvorio u institucionalni skandal i neprimjeren odnos prema našoj najvrednijoj baštini.
Naime, Upravi za zaštitu kulturnih dobara 10. novembra prošle godine dostavljena je prijava o zemljanim radovima koji se izvode na samoj nekropoli stećaka u selu Pišče. Iz dostavljene foto-dokumentacije, stručna lica Uprave zaključila su da se na samoj nekropoli izvode nedozvoljeni radovi, odnosno „iskopavanje zemlje bagerom i ostalim sredstvima, dislociranje stećaka, improvizovani zemljani radovi ispod i oko stećaka, što grubo narušava autentičnost i integritet ovog lokaliteta“.
Neuobičajeno za ovakvu vrstu postupanja, dakle bez izlaska na teren, Uprava se poslužila i Fejsbuk stranicom Parka prirode Piva, na kojoj su podijeljene informacije, uz istu foto-dokumentaciju, o započinjanju radova na fizičkoj zaštiti nekropole stećaka, kao i na uređenju izletišta i parkinga u neposrednoj blizni, a u okviru projekta „Sačuvajmo pivski Stounhendž od zaborava“.
Nije im trebalo mnogo da se prisjete i da je ovaj organ izdao smjernice za ove radove, a postupajući po zahtjevu Parka prirode Piva za „davanje smjernica i sugestija povodom potrebe i namjere turističke valorizacije nekropole stećaka Pišče, u okviru projekta koji je podržalo i Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma“.
PREKID RADOVA
Nakon sagledavanja dostavljenih informacija i fotografija, te nakon uvida u sopstvenu dokumentaciju, Uprava za zaštitu kulturnih dobara zaključila je da se radovi ne izvode po smjernicama ovog organa, te je odmah proglasila prethodnu zaštitu, u skladu sa članom 18 Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Članom 20 istog zakona je propisano da se prethodna zaštita uspostavlja na nepokretnom i pokretnom dobru za koje se pouzdano vjeruje da ima kulturnu vrijednost, radi sprečavanja rizika od oštećenja, uništenja ili nestanka. To je, pojednostavljeno rečeno, bilo i naređenje da se prekine sa izvođenjem svih radova na stećcima, a Uprava će u roku od godinu morati da valorizuje ovo dobro i stavi ga pod zaštitu zakona.
U smjernicama koje je izdala Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a u koje je novinar Pobjede imao uvid, vidi se da je Park prirode Piva, čiji je osnivač Opština Plužine, upozoren da nekropola stećaka Pišče zadovoljava kriterijume u pogledu autentičnosti i integriteta baš poput pet zaštićenih nekropola stećaka po nacionalnom zakonodavstvu, te međunarodnoj (UNESCO) zaštiti koju uživaju dvije nekropole stećaka u Crnoj Gori. Lokalitet u Pišču je, kako su podsjetili iz Uprave, arheološki rekognosciran 2010, a šest godina kasnije prihvaćena je inicijativa za uspostavljanje zaštite lokaliteta Piščansko brvno u selu Pišče, što uključuje i nekropolu stećaka.
Parku prirode Piva iz Uprave je stigla smjernica da, prije početka fizičke zaštite, angažuju stručno lice koje posjeduje konzervatorsku licencu za sprovođenje konzervatorskih mjera, a sve u cilju sprovođenja istraživačkog postupka detaljnog i potpunog dokumentovanja naslijeđenih vrijednosti, stanja i definisanja mjera zaštite.
- Dakle, tek na osnovu rezultata istraživačkog postupka predvidjeti konzervatorski tretman na način kojim se poštuje integritet i autentičnost ove vrijedne nekropole – navodi se u smjernicama Uprave i zabranjuje formiranje parking prostora i postavljanja klupa za odmor u zoni nekropole stećaka, u radijusu od 300 metara, budući da bi te intervencije uveliko devalvirale prepoznate potencijalne kulturno-istorijske vrijednosti.
Park prirode Piva, postupajući po smjernicama, angažovao je konzervatora Božidara Jovićevića iz Centra za konzervaciju i arheologiju. Ispostaviće se da je Jovićević, široko razumijevajući „poštovanje autentičnosti i integriteta dobra“, imao svoju viziju o fizičkoj zaštiti, konzervaciji i prezentaciji stećaka. U njegovom opširnom izvještaju, koji je nastao nakon obustavljanja radova, Jovićević je otkrio šta ga je sve motivisalo da se odluči na ovakvu vrstu zaštite i prezentacije stećaka. U izvještaju je ukazao da je na lokalitetu u Pišču primjetno određeno grupisanje stećaka koji u relativno malom prostornom razmaku imaju paralelan položaj. U ovakvim okolnostima, prema ocjeni Jovićevića, dolazilo je do domino efekta, odnosno, prvi stećak usljed denivelacije, udara vjetra, zemljotresa, prirodnog slijeganja terena i velike zapremine i težine samog stećka nasloni se na susjedni i tako oba stećka vremenom zajedno tonu u tlo.
- Denivelacija, obaranje i utonuće su neminovni na svim stećcima, pa tako i na stećcima u Pišču – zaključio je Jovićević.
Na osnovu ovako zatečenog stanja, Jovićević je odlučio da se najveći broj stećaka „dovedu do svoje autentnične pozicije, koja u ovom slučaju nije upitna“. Riješio je, dakle, da upotrijebi bager kako bi podigao stećke teške nekoliko tona, a udubljenje u zemlji (bočni otisak), koje bi se pojavilo nakon podizanja stećka, naspe krupnijim kamenom koji bi poslužio kao kaldrma i ravna podloga. Na takvoj nivelisanoj kamenoj podlozi stećke je postavljao u vertikalni položaj, dok one u obliku ploča nije pomjerao, već im je samo uklanjao travnati sloj kako bi došlo do bolje vidljivosti i čitljivosti. Nije odbacivao busenje trave sa korijenjem i ostacima zemlje, da bi ih kasnije, nakon nivelacije kamene podloge i postavljanja stećaka u vertikalan položaj, ponovo vratio preko kamenih površina, kako bi ambijent što prije dobio autentični izgled. Naravno, kao konzervator predvidio je i druge konzervatorske intervencije na samim površinama stećaka, tačnije njihovo čišćenje i hemijsku zaštitu, kako bi se omogućila što bolja vidljivost i čitljivost stećaka.
- Smatram da sprovođenje datih mjera može biti dobar primjer i za brojne nekropole stećaka kod nas i u okruženju, u suprotnom prirodna devastacija je nezadrživ proces sporog, ali sigurnog propadanja ove vrste kulturne baštine - siguran je Jovićević.
Na kraju izvještaja, Jovićević je konstatovao da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara u Rješenju o prethodnoj zaštiti iznijela i „puno ishitrenih i neprovjerenih konstatacija“. Kolegama iz Uprave zamjerio je što su Rješenje donijeli bez odlaska na lice mjesta, već ga utemeljili na nekoliko fotografija i „izvora iz medija“.
- Ponavljam, da je odgovarajuća stručna ekipa iz Uprave fizički izašla na lokalitet u Pišču i na neposredan način se upoznala sa činjenicama, uz moje prisustvo (ili bez njega) i dobila eventualno pojašnjenje konzervatorskih postupaka, vjerujem da bi ovo Rješenje (ili ga ne bi bilo) zvučalo realnije i korektnije - zapisao je Jovićević.
Na kraju izvještaja, on je izrazio uvjerenje da su dosadašnje konzervatorske mjere na samoj nekropoli urađene na jako korektan i stručan način, te da i dalje vjeruje da će sva stručna i laička javnost biti zadovoljna urađenim.
KOLEGE O KOLEGI
Jovićević, po svemu sudeći, nije računao da će i njegove kolege iz Centra za konzervaciju i arheologiju (CKA), na poziv Uprave, početkom decembra prošle godine izaći na teren u Pišču i potom vrednovati i ocjenjivati sve konzervatorske postupke. U izvještaju CKA, koji su sačinili direktor Centra Željko Kalezić (konzervator), istraživač savjetnik Miloš Živanović i istraživačica i dokumentaristkinja Dijana Borozan, navodi se da se o autentičnom mjestu postavljanja stećka u srednjem vijeku može govoriti jedino nakon arheoloških istraživanja. Stručni tim je u izvještaju, takođe, naveo da je prije dislociranja stećaka potrebno napraviti detaljnu tehničku dokumentaciju postojećeg stanja, što nije urađeno.
- Ne ulazeći u utisak da li je lokalitet sada ljepšeg izgleda i ne sumnjajući u iskustvo kolege konzervatora angažovanog za sprovođenje konzervatorskih mjera, neprihvatljivo je da se rade bilo kakvi zemljani radovi bez arheoloških istraživanja i bez šireg stručnog tima - navodi se u izvještaju Centra za konzervaciju i arheologiju.
Napomenuli su da ne postoje saznanja da li su stećci u prošlosti već bili pomjerani.
- Dva stećka su drugačije orijentacije od ustaljene. Pojedine ploče sasvim vjerovatno mogu biti postolja za stećke i time je dovoljno jasno da je proizvoljno dislociranje nadgrobnih spomenika, bez adekvatnih arheoloških istraživanja, u potpunosti neadekvatno - navodi se u izvještaju CKA.
Stručni tim je ukazao i da su stećci ovog kraja, osim po obliku i ukrasu, karakteristični upravo zbog snažne veze sa pejzažom (koja je sada poremećena izgradnjom objekta) na visokim nadmorskim visinama, kao i po prirodnim ulegnućima stećaka, usljed erozivnih aktivnosti i dejstva vjetra, što im daje posebnu vrijednost.
- Ove vrijednosti uračunate su u kriterijume autentičnosti kojima su dvije nekropole zaštićene u sklopu UNESCO-ve zaštite - naveo je stručni tim Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.
Zaključili su da je ambijentalni značaj ozbiljno ugrožen, te da nastavak radova sa jugoistočne strane prijeti da ugrozi lokalitet.
- Iz gore navedenog, mišljenja smo da treba zabraniti sve dalje aktivnosti u zoni oko nekropole - naveo je stručni tim Centra.
Da bi se spriječila dalja degradacija lokaliteta, iz Centra su predložili da se detaljno dokumentuje neokropola uz korićenje fotogrametrije, zatim da se obave arheološka i konzervatorska istraživanja, a na osnovu rezultata da se sačini prijedlog konzervatorskih mjera i potom da se te mjere i sprovedu.
ŽALBA
Zabrana radova na „pivskom Stounhendžu“ nije se svidjela Parku prirode Piva, ni Opštini Plužine, pa je predsjednik Slobodan Delić brže-bolje početkom decembra uputio žalbu Ministarstvu kulture i medija, kao drugostepenom organu, ukazujući na povrede Zakona o upravnom postupku.
Naime, u pokušaju da obori Rješenje o prethodnoj zaštiti Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Delić je ukazao da je Uprava, prilikom definisanja granice dobra, navela katastarsku parcelu br. 1452 KO Borje, što na terenu, ni po evidenciji nadležnog organa, ne postoji. Takođe je problematizovao, sasvim opravdano, što je Uprava Rješenje o prethodnoj zaštiti donijela samo na osnovu dostavljene foto-dokumentacije, kao i na osnovu informacija i fotografija koje su pronašli na društvenoj mreži Fejsbuk.
- Uvid u prethodno navedeni materijal ne može dati pravu sliku stanja na terenu, što pokazuje i nepravilan zaključak u Rješenju u vezi s granicama kulturnog dobra i sadržinom radova koji se izvode na lokalitetu. (...) Nema sumnje da je na osnovu pregleda fotografija koje su objavljene na društvenim mrežema i bez izlaska na lice mjesta izveden pogrešan zaključak u obrazloženju pobijanog Rješenja da je izvršena devastacija lokaliteta. U stvari, činjenice govore da je uvid u fotografije na kojima se vidi mehanizacija odveo prvostepeni organ na pogrešan put da zaključi da se vrši „iskopavanje zemlje bagerom“, jer je mehanizacija korišćena isključivo za dovođenje stećaka do svoje autentične pozicije, kako je riječ o stećcima čija težina iziskuje takav način djelovanja imajući u vidu da su stećci teški i više tona, a opet sve po uputstvima i pod nadzorom stručnog lica i po dobijenim uputstvima od nadležnog organa - napisao je Delić u žalbi.
Suprotno mišljenju stručnih lica Uprave i Centra za konzervaciju i arhelogiju, on je uvjeren da se na nekropoli stećaka ne sprovode radovi koji ugrožavaju njenu autentičnost i integritet, te joj, kako je rekao, ne prijeti rizik od oštećenja i uništenja.
ODLUKA
Ministarstvo kulture i medija Crne Gore trebalo bi, kako saznaje Pobjeda, ovih dana da odluči o žalbi Slobodana Delića. Odluka će vjerovatno biti donijeta u njegovu korist, pa će Uprava za zaštitu kulturnih dobara morati da ispoštuje sve odredbe Zakona o upravnom postupku i nadasve da izađe na teren u Pišču, te da na licu mjesta donese valjane zaključke i potom novo Rješenje o prethodnoj zaštiti. Delić ovom žalbom, naravno, neće ništa postići, s obzirom na nedvosmislene stavove stručnih lica Uprave i Centra za konzervaciju i arheologiju, osim što će natjerati Upravu da uradi sve po propisima.
Nakon svega, cijela ova priča ostaće kao još jedan dokaz za haotičan sistem zaštite naše kulturne baštine, odsustvo valjane komunikacije između stručnih lica, vlasnika/držaoca dobara i organa uprave, uz veliku dilemu kako sada sanirati pričinjenu štetu i da li je uopšte moguće lokalitet vratiti u prvobitno stanje.
Novoizgrađeni objekat u velikoj mjeri narušio integritet nekropole
Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije postupala samo u vezi sa radovima koje je izvodio konzervator Božidar Jovićević, već je nekoliko mjeseci ranije, dakle prije otpočinjanja radova na nekropoli stećaka, dobila prijavu o izgradnji objekta u neposrednoj blizini lokaliteta.
Prijavu su dobili 19. jula prošle godine, a stručni tim Uprave nekropolu stećaka je obišao 21. jula. Terenskim uvidom je konstatovano da se u blizini nekropole, na udaljenosti od 10 metara, gradi objekat većih gabarita, pravougaone osnove, širine 10, a dužine 15 metara.
Budući da se objekat u izgradnji nalazi u neposrednoj blizini arheološkog lokaliteta sa 14 stećaka, Uprava je uputila inicijativu urbanističko-građevinskoj inspekciji u centralnom regionu za opštine Nikšić i Plužine, Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, kao i Upravi za inspekcijske poslove.
Od građevinske inspekcije nije bilo povratne informacije, dok im je Uprava za inspekcijske poslove, tj. inspektorka za kulturna dobra, tražila dodatne podatke, što joj je i dostavljeno. Uprava, kako saznaje Pobjeda, ni do danas nije dobila nikakve povratne informacije o postupanju urbanističko-građevinske inspekcije i inspektorke za kulturna dobra.
Stručni tim Centra za konzervaciju i arheologiju početkom decembra prošle godine zatekao je skoro završen objekat i u izvještaju konstatovao da je „blizina objekta nekropoli stećaka u potpunosti neprimjerena i u velikoj mjeri je narušila njen integritet“.
Ne postoji preporuka UNESCO-a za podizanje i ispravljanje stećaka
Pobjeda je ovim povodom kontaktirala sa nekoliko crnogorskih arheologa i konzervatora, ali su svi odbili da zvanično komentarišu rad svog kolege Božidara Jovićevića, uz obrazloženje da već postoji zvanično mišljenje struke o tome što je uradio. Jedino je jedan arheolog, nezvanično, kazao da nije sporno vraćanje stećaka u prvobitan položaj i čišćenje radi prezentacije, naročito jer ona strana okrenuta ka zemlji obično bude najbolje konzervirana.
- Ali, pristup bez ikakvih prethodnih istraživanja, a govorimo ipak o nadgrobnim spomenicima, upotreba mehanizacije i tamponiranje oko njih... još od strane konzervatora, to je poraz. Pritom, u domenu stećaka, makar ovih pod zaštitom UNESCO-a, ne postoji preporuka za njihovo podizanje i ispravljanje. Praktikuje se prezentacija „in situ“, dakle onako kako su nađeni. Osim ukoliko su u potpunosti utonuli, onda se radi na nivelaciji - kazao je Pobjedi arheolog, koji je tražio anonimnost.
