Krstiće se i ko neće.
Ustala je Sparta srpska, nece ovo biti Turska.
Nož žica Srebrenica. (Ili se to nije ni desilo?)
Srbe na vrbe.
A kao dokaz da se priroda (čitaj Crna Gora) budi, imamo i vjesnike osvježenja.
Obljubljenu djecu.
"Zovite Sergeja."
"Stići će vas ruka pravde."
"To veze s mozgom nema."
I, naravno - Emilo. (Nazdravlje Dzeju).
Povampirenim ratnim huškačima najbolje odgovara trenutna užarena klima.
Zadovoljno trljaju ruke, čekajući ko će prvi popustiti.
Čije suze će se prve naplatiti?
Da li suze maloljetne djevojčice koja je sama i nezaštićena bila žrtva obljube od strane onog kojeg plaćamo da nas štiti?
Ili "suze" štićene ličnosti koja se u policijskoj pratnji i opremljenom vozilu, osjetila toliko ugroženom od golorukih patriota da je "plačnim" glasom jedva izgovorila "Zovite Sergeja."
A koga da zovnemo mi, majke neštićene djece koja žive u sistemu u kojem nisu sigurna?
Sergej je očito prezauzet. Piše neke odluke, koje kako sam kaže "veze s mozgom nemaju."
Slažemo se s njim. Makar u nečemu.
Logično bi onda bilo obratiti se ministru pravde. Ali... gle čuda. Predstavnik naroda, prvi čovjek za pravdu i ljudska i manjinska prava, ne priznaje zločine u kojima nije učestvovao. Dakle, ni to nije prava adresa.
Da li da pišemo prvom čovjeku za oblast bezbjednosti? I da strpljivo sačekamo da zločinca stigne ruka pravde, jer dok se pokliči mržnje čuju svuda, prioritet je da se okonča partija domina.
A nisu to bilo kakvi pokliči. To je glas razjarene mase koja sudi po imenu i religiji. Ustali su, kažu. Samo još da kažu dje su krenuli.
A nisu to ni bilo kakve domine. Neznani junak se potrudio da pritvrdi ionako ogroman ego svog idola, oslikavajući mu lik na svakoj pločici. Šteta što nisu još identifikovali svoje glasače. Jer da jesu, mogli bi zaposliti nekog van familije. Za promjenu.
Kad završi partiju ego-domina, baciće se na osude najboljih crnogorskih sudija koji odluke donose na način za koji se toliko zalagasmo - bez političkog uticaja. Jer kad smo se toliki borili za sudstvo bez uticaja vlasti, nismo ni slutili da možemo biti vlast.
Da li je u Crnu Goru došlo proljeće ili devedesete?
Najbolje ćete odgovoriti sami.
Samo otvorite prozor. Začućete sirene. Vidjećete ljude kako se "naginju kroz prozor vozila" i zbog toga prekršajno odgovaraju, jer ugrožavaju bezbjednost saobraćaja. Stepen ugrožavanja bezbjednosti direktno je u vezi sa bojom zastave kojom mašete. Zato je preporučljivo da bude trobojka.
Vidjećete razjarenu masu kako kliče. Za Crnu Goru. Protiv Crne Gore. Za Srbiju. Protiv Srbije. Za svetinje. Za rat. Protiv mira. Za vicešampiona. Protiv onih koji ga dočekuju. Za demokratiju i jednakost. Protiv glasa žena. Ipak su to samo ženska naklapanja. Alapače, kaže Emilo.
Duh prošlosti usudio se da se vrati na scenu, kako drugačije, osim riječima mržnje koje su jedino čime raspolaže.
I tim rječnikom osporava stavove žena koje su temelj gradjanskog društva. Žena je žena, Emilo. Čak i kad nije četnik.
A Draginja je institucija, za svakog ko je ikad boravio u amfiteatru Pravnog fakulteta.
Zatvorite taj prozor, što brže. Jer ćete svjedočiti najbržem urušavanju sistema ikad zabilježeno u istoriji demokratije.
Balkan ponovo pomjera granice. I to opasnije nego što je naznačeno u onom famoznom non paper-u, neobavezujućoj viziji velikosrpstva. A ako imamo dilemu odakle je papir potekao, možda da poslušamo ministra druge države koji reče da će svi Srbi živjeti u JEDNOJ državi. A mi taman namjerili da im omogućimo pravo glasa i državljanstvo. Šteta, nikako da se uskladimo.
Dobra vijest za moderne Podgoričane je što nam je u toj viziji, Ada Bojana ostala da imamo dje ljetovat, po posljednjoj modi.
Balkan je pomjerio granice, i to nikog ne brine.
Glasa razuma nema ni sa jedne adrese.
Da kaže DOSTA JE!
Zbog medjusobne mržnje političkih oponenata, moja djeca nisu bezbjedna na putu do škole.
Zbog tudjih interesa, NIKO NE BRANI NAJVEĆE SVETINJE svakog društva- našu djecu. Ne vašu, štićenu, zbrinutu, školovanu po svijetu. Nego našu, koja su imala tu nesreću da se ovdje rode.
I svjedoče ponavljanju istorije.
Zbog vaših različitih uvjerenja na osnovu kojih temeljite ove stubove podjela, mi imamo sugradjane koji bacaju izmet na sopstvenu zastavu... na bilo čiju zastavu.
Zbog vaših političkih govora u cilju zadobijanja glasača, mi imamo razne napade. Na djecu. Na žene. Na nas same.
Nažalost, Crnoj Gori i dalje neprijatelji ne trebaju. Dovoljni smo mi.
Posljednja je ura (namjerno malim), Crnogorci!
Okrenite se ljubavi, dok nam nije kasno.
Okrenite se jedni drugima, da sačuvamo jedinu svetinju na planeti - mir za našu djecu.
Uspavajte se ponovo, vaskrsli duhovi prošlosti, teško je bilo i bez vas.
Zavolite svoje. Što god zvali svojim.
Poštujte tuđe. Što god smatrali tuđim.
Sačuvajte mir.
Nek Balkan pokaže da može da pomjeri granice.
Po prvi put, u pravom smjeru.
