„Strane će se zajedno konsultovati kad god, po mišljenju bilo koje od njih, budu ugroženi teritorijalni integritet, politička nezavisnost ili bezbjednost bilo koje od Strana“, kaže član 4 Sjevernoatlantskog ugovora.
Prema sajtu NATO-a, konsultacije prema članu 4 mogu dovesti do kolektivne akcije među 30 država članica.
Na veb-stranici se navodi da je član 4 ranije bio pozivan šest puta od saveza formiranog 1949. godine, a posljednji put od Turske u februaru 2020. nakon što je desetine turskih vojnika ubijeno u napadu snaga sirijske vlade u oblastima sjeverne Sirije pod kontrolom opozicije.
Turska se pozvala na član 4 u četiri druga navrata: jednom 2015. da bi obavijestila alijansu o svom odgovoru na terorističke napade u zemlji; dva puta 2012. nakon što je turski ratni avion oboren u sjevernoj Siriji i nakon što su turski civili ubijeni u sirijskom granatiranju; i 2003. kada je zatražila pomoć alijanse da zaštiti svoje stanovništvo od bilo kakvog prelivanja iz rata u susjednom Iraku.
U dva od tih navrata, NATO je odgovorio vojnom pomoći, poslavši raketne baterije Patriot za zaštitu od sirijskih napada 2012. i poslavši avionske i raketne baterije u jugoistočnu Tursku duž granice sa Irakom 2003.
Poljska se pozvala na član 4 i 2014. nakon prethodne ruske agresije u Ukrajini, sastanka koji je rezultirao daljim naporima alijanse da se zajedno suprotstave bilo kakvim prijetnjama.
Član 4 je odvojen od člana 5, koji je izjava Alijanse da se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.
