Potrošeno je toliko riječi kao najboljeg građevinskog materijala za odnose i među ljudima, da od svih tih priča, saopštenja, komentara, osvrta i analiza, nije ostalo ništa do prah i pepeo. Potrošene su sve uljudne riječi, sve opake i naopake, grdne i pogrdne... potrošene su čak i psovke. One ponekad liče na kompliment, pa i opravdanje na stihiju uvreda. Živimo u osakaćenoj zemlji, bez organa koji je pokreću, ili joj makar daju mogućnost da stabilno stoji. Ali kako, kad nema nikoga svoga... a najgori joj je (iz)rod oni koji su je prisvojili da njome upravljaju.
Ovo što joj radi najmlađi naraštaj ne pripada kategoriji zločestosti nedoraslih, već zlo oponašanje uzora, koji su odavno odrasli i zaposjeli državu na najuglednijim mjestima. Šta očekivati od generacija čiji su preci pljačkali najbliže susjedstvo, ubijali i otimali. Ne zaboravite, ti preci - Crnogorci, su po Dubrovniku i BiH pljačkali đečinja obdaništa da bi svoju đecu ođeli i obuli, kad se vrate iz pohoda. Kamo sreće da se nikad nijesu vratili! Od takvih nesoja se dobija samo ovakvo potomstvo, koje mrzi i prebija svoje vršnjake odande. BAR je, govore neki, grad zajedništva i poštovanja različitih u svakom smislu. To zajedništvo je evidentno, spontano ustanovljeno, ali ga sada niko ne održava, već ugrožava.
Svaki dan ga paraju kao iznošeni pulover. U tom istom hvaljenom gradu, skrojena je, pa sašivena limena crkva, a potom na divlje prenešena na vrh Rumije, na kome je silom na sramotu uzurpirana državna imovina. Nju niko ne smije da ruši iako je zarušila državu od temelja do vrha. Odatle se, ka lavina, više decenija obrušava na Bar i Crnu Goru svaka nečast prema drugačijoj vjeri, naciji i ośećanju.
Od tada, sve što se srpsko događa, ma đe u svijetu, od sporta do vjerskih datuma, u Baru se manifestuje kroz kuršume i detonacije. Šenluk u ime božje i mržnje! Bilo bi uputno pri takvim manifestima davati redovito saopštenja: U SLUČAJU SRPSTVA POTRAŽITE SKLONIŠTE, A U SLUČAJU ISLAMA, BJEŽITE GLAVOM BEZ OBZIRA. Ovoga puta su iz zbilje stradale glave nedužnih đetića iz Sarajeva, koji su tu prispjeli na sportske pripreme i radovali se crnogorskom gostoprimstvu, mediteranskom suncu i moru, a domaći vršnjaci samo što ih nijesu umorili. Nažalost, ovdašnji vršnjaci, ne samo barski, su na ozbiljnim pripremama za naci nadmetanje.
Pripremaju se naočigled CG države, kao u doba Hitlerovih jurišnika, nakon promocije u minhenskim pivnicama 1923. Hitler je tada jurnuo u jednu od najvećih, vičući: „Izbila je nacionalna revolucija! U hali je šest stotina ljudi. Niko ne smije da izađe. Bavarska vlada i vlada u Berlinu su smijenjene. Nova vlada će odmah biti formirana. Policija i vojska su se okupile pod svastiku.“
Sve ka ovđe samo je svastika u SPC, čiji su jurišnici toliko puta kidisali na državu i još su u jakom naletu – da je rastemelje. Toliko se toga poklapa sa idejom krvi i tla, fali samo da se to proglasi ideologijom i istom verzijom „demokratije“. Taj državni udar 1923. nije uspio, ali firer jeste, bez obzira što je uhapšen. Kasnije je udario Njemačkoj u temelje i rasturio zemlju svukoliku. Proizvodi li CG, na sličan način, svoje „jungere“, koje nacizam izobražava u kriminalce i jurišnike, a koji će kasnije zavladati državom u svim njenim segmentima. CG 2023, izgleda, spontano obilježava jubilej „pivnica“. Neke vođe promoviše pa hapsi, od opština do ministarstava, ali ako uzmogne biće vraćeni tamo đe je zrno klicu zametnulo. Sto godina kasnije (1923-2023) Minhen i Bar bezmalo su barabar, samo što u nas državni udar dura odavno. Rumija s limenkom je primarna duhovna rezidencija SPC u CG, jednako kao što je Hitleru bio Berghoff, visoko na jugu Bavarske.
Ako NATO svoju članicu, CG, ne zaštiti od tog nazora, koji sliči Sudetskom scenariju, nije isključeno da Crnogorci ustanu u odbranu svog savezništva od NATO zaborava. (Obistiniće se Tramp, da su Crnogorci muanati). No, savez sa Zapadom smo već jednom (1918) porazno iskusili i dogurali do ovoga što nam opet prijeti, od istih Saveznika kojima su bliži oni koji ruše EU od ovih koji se trude da je podrže. Ako ova Alijansa (nekad Antanta) kiksa na Crnoj Gori ka onda, EU će pasti na istom mjestu. Ako se nekome ovo čini presmjelo, od jednog lokalnog hroničara čiji je uticaj zanemarljiv, neka se u centru NATO-Brisel, zakune na časnu riječ, u arogantnu Uniju koja nerijetko od ponosa ne vidi dalje od nosa. Uzaludno je primanje novih članica na Śeveru u NATO savez, kad ga na Jugu raskravljuje Rusija posredstvom Srbije, podsmijavajući se NATO prepotenciji. U CG je narodski definisana ruža vjetrova: „Śever babin đever, Jug babin drug!“ ...A ruska „babuška“ ima više istovjetnih stilizovanih figura u jednoj, samo je pitanje đe će koju, i kada rasporediti.
A to što nam se ponavlja u podnožju Rumije, sve dolazi odozgo s vrha. Sve je to neđe ustanovljeno u institucijama, jer kako bi maloljetnici u Baru, na čelu s jednim punoljetnikom, znali đe dolaze mlađani sportisti iz Sarajeva na pripreme, te da se s njima obračunaju ajdučki, ka Starina Novak (u srpskoj narodnoj pesmi) na Romaniji... đe presrijeće Sarajlije mlade... i sve im uzima a život na kraju.
Iz te „škole“ su i oni koji su izvršili atentat na Tuđemile! Ubili su i toponim izvorne crnogorske slobode i nezavisnosti. Prč.me je objavio dokaz da je na Tuđemile izvršen rafalni atentat, iza kojeg je dječje igralište za rekreaciju. Niko to nije zapazio, a kamoli reagovao. Ili je u pitanju država koja ovu rekreaciju, kao političku doktrinu, dopušta u svojim školama, školujući kadar za jurišnike na sve što je crnogorsko.
P.S. Potrošili smo sve riječi, a i slike ne znače ništa! M.R.Š.
