Tim povodom održan je istorijski čas „Belvederski protestni zbor“ na kojem je, između ostalih, govorio i politikolog Alek Barović.
Njegovo obraćanje prenosimo integralno:
Poštovani prijatelji, Crnogorke i Crnogorci,
Okupili smo se danas ođe da odamo počast najhrabrijim crnogorskim sinovima jednoga doba koji ustaše u još jedan protest za pravo, čast i slobodu Crne Gore i nastaviše tu preko deceniju dugu borbu za crnogorska prava i nezavisnost.
Belvederski mučenici bili su najbolji soj i list mladosti toga doba, predvođeni crnogorskim komunistima i federalistima u borbu za ravnopravnost i nezavisnost potlačenog crnogorskog naroda. Deceniju dug teror beogradskih vlasti i ekonomska zaostalost crnogorske države izazvali su nakon sloma Božićnog ustanka i vojne borbe za vaspostavu crnogorske kraljevine veliko nezadovoljstvo kako kod onih koji su se protivili prisajedinjenju i aneksiji crnogorske države Srbiji, tako i oni koji su bili veliki protivnici kralja Nikole i u novoj državi očekivali prosperitet, pravdu i napredak.
Crnogorski narod je svoju patnju u prvim decenijama versajskog eksperimenta zvanog Jugoslavija najbolje opisao izmijenjenim stihovima pjesme Branka Radičevića iz prve polovine 19. vijeka koji glase:
Crnogorče care mali,
trnovi ti vijenac dali,
na Mojkovcu brata spase,
a narod ti travu pase.
Osamdeset pet godina nakon smrti šestorice crnogorskih mučenika na Belvederu koje goloruke pobiše beogradski žandari samo iz razloga što su crnogorski patrioti, Crna Gora se nalazi u prijetnji sličnoj kao onoj prije gotovo stotinu godina i pod udarom ideologije koja je ispalila kuršume na hrabru crnogorsku mladost koja se toga vreloga junskog dana zaputi da traži svoja prava pred zgradom Zetske banovine.
Protiv te ideologije ćemo i mi ustati kao generacije prije nas i pokazati crnogorsku prkost i hrabrost i reći da u Crnoj Gori nema mjesta ni pomisli da Crna Gora ikada više može biti potčinjena bilo kome liše sebi samoj i njenim građanima.
Sa ovoga mjesta poručujemo da je crnogorska zastava crvena i od krvi belvederskih mučenika i da se svaki put kada se ona istakne i njihovim dušama i žrtvi odaje počast.
Krilatica je toga dana odjekivala crnogorskim brdima, a i danas osamdeset pet godina nakon važi i dalje, ”svi kao jedan povedimo energičnu borbu protiv nasilja, hapšenja, ubijanja, protiv ropstva i pljačke protiv nasilnika i narodnih krvopija, a za demokratsku vladavinu naroda i za njegov bolji život, kao i za ravnopravnost Crne Gore.”
Borba za pravo, čast i slobodu Crne Gore nikada ne smije prestati, jer ako prestane ugasićemo plamen hiljadugodišnje borbe naših predaka za te ideale čega je i Belvederski skup veliki dio.
Mi to nećemo dozvoliti, dokle god bude Crnogorca da visoko digne crnogorski barjak sa dvoglavim orlom, kao što su toga dana uradili belvederski mučenici i glasno i jasno kaže DA JE VJEČNA CRNA GORA.”
