"U Srbiji, vjerovatno i ovdje, politiku vide u svemu. I u stvarima koje nemaju veze sa politikom, mada malo šta nema veze sa politikom u Srbiji. Naročito kada se u nekom tekstu neko ne podudari sa zvaničnom verzijom, onda se smatra skandalom, jer to ne bi trebalo da se piše, snima ili govori. Ja nemam potrebu da svoju prozu opterećujem politikom. Svaki dan pišem kolumne na političke teme, mogu da dam intervju kad hoću. Nisam politički ućutkan", riječi su kojima je pisac Svetislav Basara, sinoć na Sajmu knjiga u Podgorici, prokomentarisao često dovođenje njegovih riječi i tema u romanima u vezu s političkim kontekstom.
Pred podgoričkom publikom, on je u Bemax Areni govorio o novom romanu, te onom koji će uskoro izaći, ali i o književnim prilikama u regionu i temama koje okupiraju naše društvo.
Prostor namrštenih ljudi
Komentarišući prostor nekadašnje Jugoslavije, Basara primjećuje da je ovo prostor namrštenih ljudi.
„Ovdje se ozbiljnost brka s namrgođenošću. Ako pjesnik nije zgranut bolom, on nije pjesnik, mora neprestano da bude u žalosti za ćirilicom, Kosovom, ali čim se pogase svijetla druga je priča. Srbija, srpstvo, Kosovo je repromaterijal vulgarnom, neizlječivom srpskom patriotizmu“, istakao je Basara.
Aktuelna politička dešavanja na ovim prostorima, u svom maniru, opisuje metaforično.
„Metak Gavrila Principa i dalje luta, vidjećemo da li će pogoditi“, poručuje Basara.
Stava je i da nad Srbijom lebdi atentatski duh.
"Politička ubistva se dešavaju u tim periodima“, ocijenio je znameniti književnik.
Današnja Crna Gora, kako kaže, prodiše novim duhom, ali ima onih koji se ne mijenjaju nikad.
Brkica je bio avangarda
Nezaobilazno ime iz Crne Gore koje se pominje u Basarinim romanima, pa i u “Kontraendorfinu”, jeste ime našeg postmodernističkog autora Miodraga Brkice Vukovića.
“Bio mi je uzor u pisanju i veliki prijatelj. Niko na ovom jeziku nije uspio da piše kao on. Katarza je čitati njegove knjige”, kaže Basara.
Ističe da je Brkica bio primjer crnogorskog duha i istovremeno krajnja avangarda.
„U Crnoj Gori malo ko i zna za njega, jer on nije želio da se zna, takav je čovjek bio. I to malo što je napisao, napisao je na pritisak prijatelja. Nije bio zainteresovan za publicitet. Priča koju je objavio kao student ušla je u antologiju Ljubiše Jeremića, to dovoljno govori“, kazao je proslavljeni pisac.
Današnji pisci zaziru od stvarnosti
Dobitnik dvije NIN-ove nagrade, skorije za najbolji roman 2020 - „Kontraendorfin“, kazao je da priznanja u vrijeme Jugoslavije i sada više nijesu ista. Nakon „Andrićeve lestvice užasa“ i „Kontraendorfina“ najavio je i treći tom trilogije - „Rekapitulacija“ koji bi trebalo da izađe uskoro.
„U tu trilogiju je stalo nekih tridesetak godina, to je jedna unutrašnja istorija, iznio sam utiske šta je spoljašnost ostavila na mene... „Kontraendorfin" je brutalna knjiga za koju treba imati stomak. Ali stvari o kojima sam pisao su takve da je o njima nemoguće drugačije pisati”, navodi Basara.
Stava je da današnji pisci zaziru od stvarnosti i konstantno „prave kuknjavu” oko toga da je potrebna istorijska distanca.
„Kažu nije vrijeme za to. Pa kad je vrijeme”, pita Basara.
Glavna strategija njegovog „Kontraendorfina“, kako ističe, jeste da pomjeri granice jezika i kaže ono što se ne smije reći.
Treba nam i dobra publika
Osvrćući se na današnje generacije pisaca na ovim prostorima, Basara kaže da su mnogi sjajni pisci u dubokoj sjenci, a antitalenti pod svijetlom reflektora.
„Ali, nije potreban samo dobar pisac, treba nam i dobra publika”, ističe Basara.
Upitan da prokomentariše najave nekih teoretičara književnosti da romanu dolazi kraj, kaže da je te priče počeo da sluša još dok je bio mladić.
“Dok bude svijeta, a pitanje je veliko oće li ga biti još dugo, biće i romana. Kakvi će biti ne možemo znati, ali svako vrijeme ima svoju literaturu”, poručio je Basara.
