Belgija crkve pretvara u hotele, pivare, noćne klubove, biblioteke...

Zgrada će se zatvoriti na dvije godine dok se ne dodaju kafić i koncertna pozornica, a plan je da se crkva pretvori u "novo kulturno žarište u srcu Mehelena", gotovo nadomak mjesta gdje živi belgijski nadbiskup. Iza ugla bivša franjevačka crkva sada je luksuzni hotel.

"To je bolno. Neću to skrivati. S druge strane, povratak u prošlost nije moguć", kazao je monsinjor Johan Boni, biskup Antverpena. 

Sve veći broj nekada svetih građevina prenamjenjuje se za različite svrhe, od trgovina odjećom do noćnih klubova. To je fenomen koji se može vidjeti u velikom dijelu Evrope, od Njemačke do Italije, ali i u mnogim zemljama između njih. 

Samo 10 odsto Belgijaca ide redovno u crkvu

Fenomen se pogotovo ističe u Flandriji, gdje su smještene neke od najvećih katedrala na kontinentu. Studija istraživačke skupine PEW iz 2018. pokazala je da u Belgiji od 83% onih koji kažu da su hrišćanski odgajani samo 55% još uvijek sebe takvima smatra.

Studija je pokazala da samo 10% Belgijanaca i dalje redovno ide u crkvu. U prosjeku, svaki od 300 gradova u Flandriji ima oko šest crkava, ali često nema dovoljno vjernika da popune jednu jedinu crkvu. Neke crkve postaju trn u oku u gradskim središtima, a njihovo održavanje zahtijeva značajna finansijska sredstva. 

Mehelen, gradić od 85.000 stanovnika sjeverno od Brisela, rimokatoličko je središte Belgije. Ima puno crkava, od kojih se nekoliko nalazi blizu katedrale sv. Rumbolda sa zvonikom koji je na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Gradonačelnik Bart Somers godinama radi na tome da mnoge zgrade dobiju drugu namjenu.

"Je li dobra ideja imati hotel u crkvi?"

"U mom gradu imamo pivaru u crkvi, imamo hotel u crkvi, imamo kulturni centar u crkvi, imamo biblioteku u crkvi. Dakle, imamo puno novih namjena za crkve", poručio je Somers. 

On je kao flamanski regionalni ministar takođe uključen u prenamjenu oko 350 crkava raširenih u gusto naseljenoj regiji od 6.7 miliona stanovnika.

Značajan projekt prenamjene u Belgiji bio je Martinov hotel Patershof u Mehelenu, gdje je unutrašnjost crkve uništena kako bi se napravilo sobe. 

"Često čujemo da ljudi ovdje dolaze kako bi se opustili i uživali u tišini", ispričala je upraviteljica hotela Emilie De Preter.

"Ljudi spavaju u crkvi. Dakle, mogli biste reći: etički, je li dobra ideja imati hotel u crkvi? Uopšte ne oklijevam zbog toga. Više me brine stvarna arhitektonska vrijednost", istaknuo je Somers. 

Vrijednost dizajna posebno je jasna u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Briselu, koja je pretvorena penjački klub. 

"Vitraji donose pravu svjetlucavu i toplu svjetlost kada sunce prođe kroz njih, tako da zaista možemo osjetiti prisutnost ostataka crkve. Oltar je još uvijek na mjestu, tako da smo okruženi ostacima i to nas podsjeća gdje se zapravo nalazimo", navodi Kiril Vitouk, suosnivač kluba. 

Takođe u Briselu, noćni klub Spirito preuzeo je anglikansku crkvu, a kao svoj logo ima crtež sveštenika koji ljubi časnu sestru. To nije baš ono što je biskup Boni imao na umu. Smatra da čak i ako je rimokatolička religija na izdisaju, osjećaj sakralnog ili potreba za promišljanjem i dalje su prisutni u društvu bilo da je neko religiozan, agnostik ili ateist. 

Stoga za Bonija nema razloga pretvarati crkve u supermarkete ili diskoteke. 

"To su mjesta za razmišljanje. I nije li upravo to ono o čemu bi se crkva trebala brinuti?" tvrdi. 

Vjeruje da bi najuspješnija prenamjena bila predaja crkvi drugim hrišćanskim zajednicama, bilo da su koptske ili istočnoevropske.

"Svakih 300 godina moramo početi ispočetka"

Priznaje kako se zna umoriti samo od pogleda na povorku prosaca koji žele prenamijeniti prazne rimokatoličke crkve. Dodaje kako mu je teško kad se pojavi agent za nekretnine. "Oni vide mogućnosti. I ne možete vjerovati, odjednom, koliko pobožni mogu postati kad im se ukaže financijska prilika. Odjednom su pobožniji od časne sestre", naglasio je. 

Poznavajući istoriju hrišćanstva tokom vjekova, Boni gleda dugoročno jer bliska budućnost ne izgleda svijetlo. "

Svakih 300 godina smo skoro morali početi ispočetka. Nešto novo će se dogoditi, siguran sam. Ali treba vremena", uvjeren je. 

U Martin’s Patershofu postoji čak i uslov da crkva može vratiti zgradu ako joj ponovno bude potrebna, objašnjava De Preter. 

Elementi hotela izgrađeni su na čeličnim gredama i mogu se potpuno rastaviti i ponovno izvaditi. "Ako crkva u određenom trenutku želi zgradu natrag - za što su šanse vjerojatno vrlo male - to je moguće", zaključila je.