Skoro dvadeset sati više hiljada ljudi stajalo je na Belvederu zaprečavajući put patrijarhu srpskom, mitropolitu i sveštenstvu Crkve Srbije da trijumfalno uđu na Cetinje, kao zavojevači uz pomoć domaćih pomagača, crnogorske vlasti Srbije.
Belveder 4. i 5. septembra, vrijeme građanskog bunta, otpora tihoj okupaciji i težnji za poništavanjem identiteta. Borba protiv ,,bratske hajke“, one iz Srbije i ove iznutra od crnogorske vlasti koju je okupila i kojom upravlja Crkva Srbije i zvanični Beograd.
Belveder, u noći. Ispred barikade od guma, živi štit, trostruki red crnogorskih žena, satima i satima, postojano kao i uvijek kada su crnogorske borbe i bune, na braniku svoje domovine. Nije hladno u hladnoj septembarskoj noći, kaže jedna od njih, kojoj su sin i kćerka tu iza, u masi koja u noći dežura.
Belveder noćas neće pasti, uzvikuje momak u crvenoj dukserici. Neće pasti, kao zavjet se širi taj poklik građanskog otpora. Ovuda neće proći ni Porfirije ni Joanikije, ni policajci ni specijalci, ni domaći izvanjci.
Tokom noći neki mir, razgovori pored vatre, upoznavanja i lične priče. Studentkinja ogrnuta ćebetom koje joj je neko pozajmio, došla je iz Podgorice pješice. Negdje kod Buronja povezao je nepoznati mladić, sve do barikade. Priča nam da se poslije vratio i prevezao još nekoliko pješaka.
Osamdeset sedmogodišnjak, obučen u izlazno odijelo, nosi jarbol sa crnogorskom zastavom. I on je, kaže, došao pješke, od Trojice do Čekanja, odatle su ga prebacili do Cetinja. Hoću, kaže, da ovu zastavu okačim na Manastir, samo to, valjda je to dozvoljeno.
Nije. Na Cetinjskom manastiru nema crnogorske zastave. I dok je bila stara trodecenijska vlast, nema je ni sada.
Baš zato mnogo mladih, mnogo starijih, ateisti, agnostici, vjernici – izmiješani, a ujedinjeni u otporu, u želji da Crnogorci ne budu građani drugog reda. I ništa više, ali i ništa manje.
Belveder nije pao. Velikodostojnici Crkve Srbije, nalik latinoameričkim diktatorima ili narko-bosovima, slećeli su vojnim helikopterom, uz pratnju specijalaca srpskih i crnogorskih, ufašanih u pancire, obučenih kao da idu u gerilsku akciju.
Da, istorija se često ponavlja kao obična farsa. Prije 16 godina, u ono Đedovo vrijeme, helikopterom je na Rumiju spuštena limena skalamerija koju su nazvali crkvom, kao znak zapišavanja srpske Crne Gore. Juče su helikopterom Vojske Crne Gore, uz koordinaciju vrha crnogorske vlasti kojom upravlja država Srbija, izbačeni srpski patrijarh i srpski mitropolit kao instrument za širenje srpskog sveta i militantnog svetosavlja. Mitropolit helikoptersko-desantski, baš farsa.
Ponekad se istorija ponovi kao simbolično obnavljanje slobodarske energije. Belveder 1936 – poziv na ustanak crnogorskog naroda, za slobodnu državu ravnopravnih. Belveder 2021 – poziv na okup onih koji žele da Crna Gora bude država svih.
To moraju znati svi oni koji se danas osjećaju poniženi, ne zbog imperijalne Srbije, već zbog sluganske Crne Gore.
Kao i uvijek, Cetinje je grad iz kojeg nastaje Crna Gora. Belveder nije samo simbol, on je putokaz. Zato nije pao.
