Kupovinu autobuske stanice i rješavanje ovog za građane Berana, autoprevozna preduzeća i sve putnike najavio je novi predsjednik opštine Berane Đole Lutovac (PES) vrlo brzo nakog stupanja na dužnost.
On je tada kazao da će nakon kupovine autobuske stanice biti potrebno nekih mjesec dana da se ona uredi poslije dugogodišnjeg nekorišćenja i da se potom stavi u funkciju. Time bi bila okončana agonija i veliki problem u funkcionisanju autobuskog saobraćaja.
Ako sve bude realizovano kako je najavljeno, za Opštinu Berane ovo bi, osim rješavanja gradskog problema, mogao biti i veoma dobaz poslovni potez, jer poznavaoci prilika u ovoj djelatnosti obično za autobusku stanicu kažu da je “koka nosilja”.
Tako je jedan od bivših šefova beranske autobuske stanice za Portal RTCG sračunao da je beransko autoprevozno preduzeće u stečaju “Simon vojaž” izgubilo skoro milion i po eura koje bi dobili po osnovu naplate peronskih karti, procenta od prodatih karti na biletarnici, ulazaka i izlazaka autobusa, kao i parkiranja u krugu autobuske stanice.
Pri tome treba imati u vidu da je ta računica izvedena prije godinu, i to po starim cijenama, t da konačnom bilansu gubitka treba dodati makar još pola miliona, ako ne i više.
“U to vrijeme još prije stečaja, mjesečni prihod od peronizacije kretao se oko 12 hiljada eura. Onda ste imali prihod od ulazaka i izlazaka autobusa, u zavisnosti od toga da li su međugradski ili međunarodni, makar sedam do osam hiljada eura. Procenat od prodatih karti na bilatarnici kretao se oko devet hiljada na mjesečnom nivou. To je najprostija računica, a sada je to i više”, rekao je taj sagovornik.
Prema njegovim riječima, kada se 12 hiljada od peronizacije pomnoži sa brojem mjeseci, odnosno četiri godine, dolazi se do sume od 480 hiljada eura, na isti način se od procenta na prodate karte dobija brojka od 432 hiljade eura, dok bi se od ulazaka i izlazaka autobusa za prethodne četiri godine zaradilo makar 336 hiljada eura.
On je istakao da je u svemu ovome na gubitku i država, kojoj se ne naplaćuje PDV na realni autobuski promet.
“Pokradeno je i rastureno preduzeće. Takoreći su ukradeni autobusi koji su prošlog ljeta prodati za svega 34 hiljade eura” – kaže ovaj sagovornik.
Kriza u najvećem autoprevoznom preduzeću na sjeveru države započela je odavno, a kulminirala je u maju 2020., kada su radnici stupili u generalni štrajk.
Tada su im vlasnici bili dužni plate i druga potraživanja za pune dvije godine.Vjerovalo se da će uvođenjem stečaja da se prekine haotično stanje na ulicama u pogledu parkiranja autobusa, ali se to nije dogodilo.
Grupa prevoznika je, zbog ranijih potraživanja na osnovu prodatih karata, odbijala da koristi usluge autobuske stanice, a Direkcija za drumski saobraćaj je ukinula licencu autobuskoj stanici.
Iz te Direkcije Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) tada je rečeno da su sve činili u proteklom periodu, odnosno da se „intezivno radilo na rješavanju problema funkcionisanja autobuske stanice Berane“.
“Da ništa nije rađeno, jasno je vidljivo. Autobuska stanica, sa najboljom infrastrukturom u državi, na najboljem mjestu, u srcu grada, ne radi već skoro pet godina. Ko je radio, šta je radio i kako je radio, mi smo odavno zatražili da ispita specijalno državno tužilaštvo, ali na naše prijave još nemamo nikakav odgovor” – kazao je Portalu RTCG predstavnik bivših radnika Nenad Radičević.
On kaže da je ovo najbolji način da se riješi dugogodišnji problem autobuske stanice.
“Ako bi nas pitao, mi stari vozači predoližili bi Opštini da makar minimalno obnovi vozni park i vrati za početak makar neke od linija koje su bile potpuno rentabilne. Mi vozači stojimo na raspolaganju” – rekao je Radičević.
On je podsjetio da je autobuska stanica u Beranama do zatvaranja bila najprometnija na sjeveru Crne Gore, i među najprometnijima u državi, te d aiz tih razloga ne usmnja d abi moglo da se napravi jedno potpuno zdravo i rentabilno, samoodrživo preduzeće.
