Prije nekoliko decenija fizičari su opisujući svijet elementarnih čestica postavili teoriju mikro svijeta pod nazivom Standardna teroija. Ova teorija opisuje najelementarnije čestice i njihove osobine, koje kasnije grade veće čestice, odnosno cjelokupni materijalni svijet oko nas.
- Higsova čestica je zaslužna za masu svih ostalih čestica. Dakle, ostale čestice u interakciji sa Higsom dobijaju masu. Bez njega bi svemir bio prepun čestica bez mase i gravitacija ne bi postojala. Prethodnih decenija eksperimentalni fizičari su detektovali jednu po jednu elementarnu česticu koje je predviđao Standardni model. Preostala je još Higsova čestica. Ukoliko smo baš nju detektovali, što je vrlo vjerovatno, potvrdili smo teoriju, kazao je Bertoluči.
Međutim, možda se ispostavi da novootkrivena čestica, bude Higsova ali sa nekim drugačijim osobinama od očekivanih, pa im to omogući da uz pomoć novih podataka izmijene Standardni model, tj. da ga poprave.
- Standardni model je teorija koja uspješno opisuje elementarne čestice i njihove interakcije. Problem je što ne uspjeva da se bavi gravitacionom silom, ali i to što ne objašnjava kosmološka posmatranja. Astronomija i kosmologija, ali i zdrav razum prilikom osvrtanja oko nas, pokazuju da je svijet sačinjen od materije, a da antimaterije ima u tragovima. Da nije tako, stalno bismo na nebu viđali bljeskove energije nastale u susretu materije i antimaterije, objašnjava Bertoluči.
Sa druge strane u Velikom prasku je morala da nastane ista količina materije i antimaterije. Međutim Standardni model ne može da objasni zašto je došlo do narušavanja simetrije, i gdje je sada nestala sva antimaterija.- Još jedan problem je tamna materija. Materija od koje je sačinjeno oko 95 odsto svemira, a koju mi ne vidimo, već je samo posredno detektujemo. Dakle materija za koju znamo čini samo 5 odsto ukupne materije, dok za ostalo ne znamo od čega se sastoji, ali primjećujemo da ona postoji. To se najbolje vidi na spiralnim galaksijama, koje se okreću brže nego što bi smjele ukoliko bi bile sačinjene samo od vidljive materije. Dakle, tamna materija dodatno gravitaciono čuva ove galaksije da se od brzine rotacije ne raspadnu, ističe direktor istraživanja CERN-a.
Na konstataciju novinara da u periodu dok nisu mogli da identifikuju Higsovu česticu, često je pitanje bilo - kako vi mogu tvrditi da ta čestica ne postoji, samo zato što je nijesu detektovali, Bertoluči odgovara:
- Najbolji način da se ovo objasni je poređenje sa pecanjem. Zamislite da ste vi sportski pecaroš na jezeru. Dođete ujutru i pecate, ako ulovite ribu odnesete je kući da se pohvalite. Ako je ne ulovite, niko vam neće povjerovati, da ribe nema, nego će reći da ste loš pecaroš. E pa, mi nijesmo sportski ribolovci. Mi lovimo tako što ispraznimo vodu iz jezera. I ako ništa ne nađemo, onda stvarno nije bilo ribe. Dakle naši eksperimenti su sveobuhvatni. No, sada je to bespredmetno jer smo već otkrili novu česticu, zaključuje Bertoluči.
foto:cdsweb.cern.ch
