"Kamo śutra" je definitivno lijep primjer nečega što se dešava, spuštam kapu svim tim mladima koji se trude maksimalno da stoje pri svojim stavovima", kazala je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, diplomirana profesorica japanskog jezika, kulture i književnosti, fotografkinja, građanska aktivistkinja Jasmina Bigović.
Mladi moraju biti pokretačka snaga društva, smatra Bigović, jer nose najviše energije i želja jer su u pitanju, kako kaže, njihovi životi i način na koji će se, ističe, razviti njihova budućnost.
"Ako mladi nijesu pokretači društva, ne možemo očekivati ni od drugih kategorija društva da se aktiviraju. Jako mi je drago to što se dešava na Balkanu, da se polako budi omladina, i da se malo više uključuje u političke procese, u građanske procese", kaže Bigović.
Stava je da su maldi bili dosta pasivni godinama.
"I generalno je građansko obrazovanje bilo na jako niskom nivou tokom našeg odrastanja, tako da se nadam da će na tom polju tek da se radi i da ćemo imati još većih i boljih promjena, a ,,Kamo śutra” je definitivno lijep primjer nečega što se dešava. Nažalost, morala je da se desi neka tragedija da bi se narod probudio, i to je jedina stvar koju komentarisemo među aktivistima, da je možda, bolje ikad nego nikad. Otac mi je sa Cetinja, i potreslo me jako sve što se desilo, i vrijeme je da utičemo više na budućnost i tražimo od odgovornost", rekla je Bigović.
Japan nije prepoznat po nekom aktivizmu i protestima, objašnjava Bigović, jer oni imaju mnogo radnih sati i ne ostaje im baš puno vremena, dodaje ona, za neke druge aktivnosti, ali kad dođe do nekog problema, ističe ona, dolaze do rješenja veoma brzo bez ikakve, kako kaže, veće fame.
"Generalno se ne bih složila da su Japanci neki primjer kojim bi trebalo da se vodimo. Mislim da se ipak trebamo voditi evropskim protestima, i da kažem, ovima koji su kod nas krenuli, svakako je dobar i bitan momenat", istakla je Bigović.
Crnogorski studenti imaju priliku da se preko raznih evropskih programa, smatra Bigović, Erasmus projekata, Erasmus mondo-a, i drugih, ističe ona, školuju i usavršavaju u inostranstvu.
"Da se čitavo studiranje završi u Crnoj Gori smatram da, ipak, nije dovoljno. Kao neko ko je gledao gdje će da upiše studije tokom srednje škole, japanski jezik ne postoji u Crnoj Gori, tako da je sljedeća opcija morala biti Beograd, ili negdje dalje. Primjetila sam da je dosta mojih prijatelja studiralo van države, makar na pola godine, jedan semestar, ili godinu dana, ili master studije, i imaju dosta prilika za stipendije, tako da je to jedan pozitivan momenat, koji bih preporučila svima, ali definitivno mislim da ima dosta da se radi na polju obrazovanja, po pitanju prilika, to jeste smjerova, nekih drugačijih, koji, mislim, mogu da se prošire u Crnoj Gori, naročito po pitanju jezika i turizma, ima toliko stvari koje mogu da budu inovativne, a koje mi još nemamo, počevši od broja jezika koje imamo na studijama", naglasila je Bigović.
Sagovornica Budilnika je bila dio Tirana Youth Summit-a na kome se govorilo o uključenosti u javni prostor, sa akcentom, ističe ona, na osobe sa invaliditetom, LGBTQ+ osobama, i uopšte, kako kaže, o jednakosti u javnom prostoru.
Iako je Tirana Youth Summit regionalni projekat i ticao se inicijativa za pozitivnu promjenu, podsjeća Bigović, neki članovi su stigmatizovani i od strane srbijanskih tabloida, prisjeća se ona, proglašeni stranim plaćenicima.
"Kad počnemo od osoba sa invaliditetom i činjenicom koliko im je nepristupačan svakodnevni život, tu već imamo veliki problem u društvu, u Crnoj Gori, Srbiji, i generalno na Balkanu, nijesmo uopšte pristupačni, sa fizičkim invaliditetom, a tek sa nekim drugim invaliditetom. Onda smo pričali i o tom javnom medijskom prostoru, poput društvenih mreža, koliko smo okruženi govorima mržnje i na koji način to utiče na neki dalji rad, koliko institucije, na neki način, ne štite dovoljno ljude koji su malo drugačiji, ili na neki način nesvakidašnji, počevši već od drugačijeg načina oblačenja. Imali smo dosta diskusije i vezano za narative, na koji način govori mržnje na Balkanu, i generalno što se tiče mira, utiče na obrazovanje tokom osnovne i srednje škole, na koji način se sagledava istorija, određeni istorijski događaji koji se gledaju od države do države drugačije, na koji način sistemi nas štite od ,,istine”, to jest štite nas na neadekvatan način", prisjetila se Bigović.
I u crnogorskom društvu, kao i na Balkanu, smatra Bigović, elitama odgovara da se ništa ne mijenja godinama i decenijama, naglašava ona, i da im savršeno odgovara status quo, te zato traže načine, kako tvrdi, da opstruiraju bilo koju vrstu promjene.
"I da su se obični građani okupili, ili neko drugo okupljanje, drugih starosnih grupa, isto bi ih tretirali kao neku vrstu plaćenika, ili opozicije, ili ne znam na koji način žele da opstruiraju sve te promjene. Boli me, kao mladu osobu generalno, što se borimo protiv vjetrenjača čitav život, i kao aktivisti na Balkanu stalno se borimo sa institucionalnim okvirima koji su vrlo limitirajući za određene promjene, jureći projekte da, na neki način, mi ostanemo u svemu tome mentalno zdravi, i generalno prijetnji, znam dosta prijateljica koje su aktivistkinje, koje su dobijale rane vrste prijetnji preko društvenih mreža. Nosimo se sa tim svakodnevno, zajedno smo, razgovaramo, i spuštam kapu svim tim mladima koji se trude maksimalno da stoje pri svojim stavovima", zaključila je Bigović.
