Na protestu su izrazili nezadovoljstvo tokom stečajnog postupka koji, kako tvrde, karakterišu netransparentnost i odugovlačenje.
Radnici zahtijevaju razrješenje stečajnog sudije Ivana Kovačevića i stečajnog upravnika Milana Radulovića, navodeći da nijesu ispunjeni osnovni ciljevi stečaja – unovčenje imovine i isplata povjerilaca.
Podsjetili su da su u protekle četiri godine više puta ukazivali na nepravilnosti, te da su se obraćali nadležnim institucijama i međunarodnim organizacijama, ali da za cijelo to vrijeme nisu dobili nikakve konkretnem odgovore.
- Okupili smo se danas ispred ovog visokog doma, gdje se raspravlja o pravu, ali i ne sprovodi pravda. Dokaz za ovu tvrdnju je više od 350 bivših radnika Montenegro Airlinesa i njihovih porodica, kao i hiljade bivših radnika kolektiva iz Crne Gore, koji su decenijama čekali ostvarivanje svojih osnovnih ljudskih i radnih prava, da dobiju na ruke pošteno zarađenu platu. Moram vas podsjetiti da naša neizvjesnost i borba počinje od već sada istorijskog pressa na kojem je bivši ministar Bojanić najavio gašenje aviokompanije - rekao je jedan od bivših radnika Monetenegro Airlines-a, Vesko Nikolić.
On je naglasio da su se obraćali institucijama, sastajali sa ministrima, podnosili krivične prijave, nudili rješenja i socijalne programe i tražili odgovore.
- Danas, četiri godine nakon uvođenja stečaja, još uvijek ne znamo zašto nikada nije predat završni račun Montenegro Airlinesa za 2020. godinu, zašto finansijski direktor MA nije razdužio svoje radno mjesto i dao na uvid finansijsko poslovanje. Ne znamo ni gdje su se zagubili 11,2 miliona dolara prilikom transakcije raskida ugovora o zakupu dva aviona tipa Embraer i kupovine istih za potrebe To Montenegra - navodi Nikolić.
Istakao je i da još uvijek ne znaju koliko je novca sakupljeno od prodaje imovine i, na kraju, zašto se stečajni postupak odugovlači, a o čemu su nebrojano puta govorili i obraćali se stečajnom sudiji.
- Još uvijek nijesmo dobili odgovore da li su nam uskraćena osnovna ljudska prava, iako smo pisali Ombudsmanu, kancelariji EU i stranim ambasadama. Jedini odgovor smo dobili od šefice EU, Kristine Oane Popa, da će radnici svoja potraživanja i prava ostvariti kroz stečaj. Danas, četiri godine nakon uvođenja stečaja, gospođi Popa je prestao mandat, umjesto nje imenovan je gospodin Sleter, a stečajni postupak se i dalje bezrazložno oteže - dodao je on.
Kazao je i da su danas pisali kancelariji EU, ambasadama SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Slovenije, podsjećajući ih na uskraćivanje osnovnih ljudskih prava zagarantovanih poveljama i konvencijama, čiji su potpisnici i države koje gospoda ambasadori predstavljaju u Crnoj Gori.
- Danas, na godišnjicu uvođenja stečaja, tražimo od predsjednika Privrednog suda i Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava smjenu stečajnog sudije Ivana Kovačevića i stečajnog upravnika Milana Radulovića, zbog narušavanja transparentnosti i nepoštovanja ciljeva stečajnog postupka, jer isti ne unovčava imovinu i ne vrši podjelu prikupljenih sredstava povjeriocima - poručio je Nikolić.
On tvrdi da stečajni sudija i upravnik ne poštuju načela zaštite povjerilaca, kao ni načelo ekonomičnosti stečajnog postupka.
- Da vas podsjetim kako je stečajni upravnik Milan Radulović otkazao poslovnu saradnju prethodnim advokatima koji su pisali tužbe i angažovao svoju advokatsku kancelariju „Radulović & Partneri". Tako ispada da stečajni upravnik Milan Radulović jedini ima koristi od stečajnog postupka, jer će se vođenja postupaka naplatiti iz troškova postupka, iako po pravilima MA u stečaju gubi svaki spor, o čemu saznajemo iz medija. Tako se nama, bivšim radnicima koji su povjerioci, smiješi sudbina onih koji decenijama čekaju ostvarivanje svojih zagarantovanih prava - pojasnio je Nikolić.
Naglasio je i da će i dalje tražiti odgovore na postavljena pitanja, ponovo pisati međunarodnim institucijama, stranim ambasadama, „dosadno ponavljati o uskraćenim ljudskim i radnim pravima u medijima kad god nam se ukaže prilika, tražiti od SDT-a odgovore šta je sa podnijetom krivičnom prijavom i nestalih 11,2 miliona dolara – sve dok institucije u Crnoj Gori ne profunkcionišu".
