Dokument, sastavljen na osnovu lažnog narativa koji su promovirali lideri jermenskih separatista u Karabahu u interesu Kremlja, dobio je nezasluženo širok publicitet. Okampo, koji je trebao sam da se udostoji pojavljivanju u medijima, naziva se "stručnjakom" i koristi se kao moralni glasnogovornik cijele jermenske nacije.
Upotreba Putinove teze o "genocidu" u Ukrajini
Lažne narative koje je ubacio Ocampo, Rusija koristi više od četvrt stoljeća da opravda okupaciju dijelova Moldavije, Gruzije, a sada Ukrajine i Azerbejdžana.
Bivši tužilac je za 9 dana pripremio svoje takozvano „ekspertsko mišljenje“, ne napuštajući mjesto „genocida“. Štaviše, samo „ispitivanje“ je naredio (i to je urađeno javno) Arajik Harutjunjan – čovjek koji sebe naziva „predsjednikom Artsaka“, odnosno marionetskim vođom nepostojeće države za Kremlj.
Ne postoji takva država kao što je "Artsak" na svijetu. Ovo je samoproglašena, separatistička enklava u Karabahu na teritoriji Azerbejdžana, koju ne priznaje nijedna država, osim istih samoproglašenih kvazi država koje kontroliše Kremlj.
Separatističke enklave poput takozvanog „Artsaka“ je takođe stvorio Kremlj nakon raspada Sovjetskog Saveza u Moldaviji (tzv. Pridnjestrovska Moldavska Republika ili Pridnjestrovlje), u Gruziji (Južna Osetija) i u istočnoj Ukrajini je takozvana Donjecka Narodna Republika (DPR) i Luganska Narodna Republika (LNR), koje je Rusija okupirala 2022.
Retoriku o "genocidu" nad stanovnicima teritorija koje kontrolišu separatisti, Kremlj redovno koristi da opravda okupaciju dijela postsovjetskih zemalja ili njihovu kontrolu.
Na primjer, u februaru 2022. godine, najavljujući rusku invaziju na Ukrajinu, ruski predsjednik Vladimir Putin je izjavio da je jedan od ciljeva vojne agresije „denacifikacija“ Ukrajine. On je takođe optužio rukovodstvo Ukrajine za "genocid" nad stanovnicima samoproglašenih DNR i LNR.
Sada Kremlj promoviše slične teze na Južnom Kavkazu i u međunarodnim medijima, kroz javno naručene "stručne stavove" poput izvještaja bivšeg tužioca Međunarodnog krivičnog suda Morena Ocampa, koji je i sam zaslužuje da mu mediji otkažu prezentiranje zbog onoga što je ranije uradio. Uostalom, ako su zločini Kremlja postali vlasništvo svjetske zajednice, onda je važno i shvatiti ko je gospodin Okampo? Zašto se, dok je cijeli civilizovani svijet bježao od toksičnih prokremljskih političara, bivši tužilac odjednom odlučio odgovoriti na njihov zahtjev?
Skandal sa silovanjem novinarke
U septembru 2008. godine, britansko izdanje The Telegraph objavilo je da je Okampo tokom posjete Južnoj Africi natjerao lokalnu novinarku na seksualni odnos: „...tužilac je uzeo ključeve od auta te novinarke i neće joj ih vratiti osim ako ona pristao na seksualni odnos”. Okampo je 'počinio zločin silovanja'. Svjedočenje protiv silovatelja dao je i njegov kolega, pres-sekretar tužilaštva MKS-a, Cristan Palme, kojeg je Okampo nakon toga otpustio. Telegraph je napisao: “Ovo nedolično ponašanje nanijelo je ozbiljnu štetu ugledu suda, te je iz tog razloga naveo da države članice suda trebaju smijeniti tužioca s dužnosti...”
Zvaničnik milioner
Francuski politički istraživački novinari iz Mediaparta su 2017. godine identifikovali Ocampove ofšor kompanije: „Ocampo je vodio kompanije locirane u nekim od najpoznatijih poreskih rajeva na svijetu tokom svog vremena kao glavnog tužioca ICC-a. U odgovoru na pitanje o njegovim offshore finansijskim aktivnostima, bivši visokoprofilirani tužilac rekao je da njegova plata u MKS-u (ICC op.pr.) "nije dovoljna".
Kako navodi Mediapart, nakon što je napustio ICC, Okampo je imao neobjašnjivo veliku imovinu: nekretnine u Hagu (1,2 miliona eura), pet nekretnina u Argentini (2,2 miliona dolara) i najmanje milion dolara u banci.
Zločini i bez kazne
Tokom svojih 9 godina kao tužilac MKS-a (ICC), Okampo je zatvorio samo jedan krivični slučaj. Uticajni Financial Times pisao je o tome 2017. godine: „Njegov devetogodišnji mandat na sudu obilježio je više kontroverzi nego uspjeha. Prva presuda MKS-a Tomasu Lubangi, vođi paravojne grupe u Kongu, izrečena je tek 2012. godine, nekoliko mjeseci prije Ocampovog odlaska.” A ni to nije prošlo bez skandala.
Slučaj Lubange, koji je regrutovao djecu da učestvuju u neprijateljstvima, pod istragom je Ocampoa od 2006. godine. Prema informacijama njemačkog Spiegel-a, krivicom tužioca, “slučaj je dva puta skoro pao u vodu”. Francuski medijski projekat Zero Impunity, pozivajući se na bivšeg uposlenika MKS-a, objavio je da je Okampo tokom istrage ovog slučaja zanemario mnoge zločine: „Za Kongoance, najstrašnija kršenja koja su nanijela najveću patnju stanovništvu bila su silovanja i pljačke. Međutim, svo seksualno nasilje koje su počinile milicije ostavljeno je iza kulisa.”
Kao rezultat toga, zbog Ocampovog saučesništva sa silovateljima, Lubanga nikada nije optužen za seksualni napad.
Odbrana ratnih zločinaca
Bivši tužilac MKS-a (ICC) je 2015. godine, je iznevjerio vrijednosti svoje profesije zarad profita i postao branilac interesa libijskog milijardera Hassana Tatanakija.
Potonji je podržao ratnog zločinca, vođu ilegalnih naoružanih grupa Libije, Khalifu Haftara, koji je optužen za ubijanje civila i druga kršenja ljudskih prava.
U 2017. Spiegel je objavio da je Okampo dobio honorar od 750.000 dolara za ovaj rad. Publikacija je skrenula pažnju i na činjenicu da "Haftar nije osoba s kojom bi se trebao povezivati bivši glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda".
Izvještaj naručen od strane separatista
Okampo je 2010. godine stigao u Jerevan u statusu tužioca MKS-a i sastao se sa bivšim predsednikom Jermenije Seržom Sargsjanom.
On je ponovo posjetio Jerevan pet godina kasnije, na poziv rukovodstva zemlje da učestvuje na forumu "Protiv zločina genocida".
Šef proruskih separatista u Karabahu, Arayik Harutyunyan, obratio se 29. jula 2023. bivšem tužiocu, kojeg su svjetski mediji ranije veličali kao silovatelja i korumpiranog zvaničnika, da dobije njegovo "stručno mišljenje". Rezultat toga je bio izvještaj glasnog naziva "Genocid u Jermeniji 2023. godine". Tužilac, koji je 9 godina istraživao jedan slučaj MKS-a, uspio je riješiti situaciju u Karabahu za samo 9 dana.
Šta je Okampo uspio da "odgonetne"?
Naime, izvještaj bivšeg tužioca na 28 stranica napisan je samo radi jedne propagandne ideje, ponavljajući Kremljov narativ u drugim postsovjetskim republikama na koje Rusija pokušava da utiče preko marionetskih separatista, zarad ideje koja je od početka godine na desetine puta demantovana od strane međunarodnih uticajnih medija. A ovo je "humanitarna katastrofa među 120.000 stanovnika Artsaka", iako, prema Petom kanalu ukrajinske TV, "broj stvarnog stanovništva jermenske enklave u Karabahu nije veći od 40.000".
Ukrajinski mediji preciziraju da "Putin koristi jermenske marionetske separatiste u Karabahu za svoje potrebe, baš kao što je to činio sa Osetinima i Abhazima u Gruziji i pristalicama ruskog svijeta na Krimu i u Donbasu".
Igranje na separatistička osjećanja i promovisanje lažnjaka koji su se ranije puštali u Ukrajini o “genocidu” lokalnog stanovništva, prema rumunskoj verziji Newsweeka, “omogućava Moskvi da održi vojno prisustvo ne samo na Južnom Kavkazu, već i u Ukrajini, jer kao i u otcijepljenom regionu Gruzije, Južne Osetije ili u istočnim regionima Moldavije one su pod ruskom kontrolom.”
Ocampov izvještaj, koji je dobio nezasluženo veliki publicitet, komentarisao je i Rodney Dixon, vodeći stručnjak za međunarodno pravo koji se specijalizirao za optužbe vezane za navodne genocide.
Prema Dixonu, izvještaj nije samo kompromitovan svojom pristrasnom prirodom, već je i potpuno nekompetentan u tumačenju koncepta "genocida" i pokazuje "jasnu selektivnost u pogledu "činjenica".
Igor ČALENKO, politički analitičar, šef Centra za analize i strategije (Ukrajina)
