U sklopu Međunarodnog festivala KotorArt 15. i 16. jula održan je književni program Pjaca od knjige, koji je u svom prvom izdanju bio posvećen obilježavanju dvostrukog izuzetno značajnog jubileja: 100 godina od smrti Franca Kafke 1924. godine i stogodišnjici od objavljivanja romana „Čarobni brijeg“ Tomasa Mana iste godine.
O Kafki, sa akcentom na njegov roman „Proces“, prvo veče, na razgovoru naslovljenom „Čudno koje nikoga ne začuđuje“ mišljenja su razmijenili germanistkinja Biljana Pajić i sociolog Pavle Milenković, dok je moderatorka programa bila filološkinja Maja Mrđenović.
Sljedeće veče, o Manu i romanu „Čarobni brijeg“, razgovarale su književna kritičarka Nataša Anđelković i docentkinja za oblast njemačke književnosti Jelena Knežević, dok je ovaj okrugli sto, nazvan „Bizarni šarm epohe“, moderatorka filološkinja Jasmina Bajo.
Kako su saopštili iz PR službe KotorArta, cijeli program je urednički objedinjen naslovom „Moramo da razgovaramo o K.(astorpu)“, sa težnjom aludiranja na naslov knjige Lajonel Šrajver „Moramo da razgovaramo o Kevinu“, koja se, između ostalog, bavi nasiljem i pogubnošću mehanizma poricanja.
O Kafkinom „Procesu“, jednom od najčuvenijih i najneobičnijih djela svjetske književnosti, za koje se često kaže da predstavlja nerazrješivu šifru savremene egzisencije koja precizno pogađa nečistu savjest čovječanstva, Pavle Milenković je rekao da je ovaj roman itekako potentan za sociološke interpretacije.
On je govorio o mogućnostima i dometima ovog pristupa, kao i o njegovim ograničenjima i potencijalima prožimanja sa drugim interpretativnim čitanjima.
„Sociološko tumačenje književnosti najčešće pisca i djelo tumači zbirom konstelacija njegove etničke i kulturne pripadnosti, ekonomskog položaja i političkog opredjeljenja, ili naglašavanjem nekog od navedenih faktora’’, poručio je Milenković.
Kazao je da je pisac kao i djelo više od navedenog zbira, pa se treba pitati kako možemo glasom pisca razumjeti društvene procese.
,,Književno djelo, isto tako, nije tek mehanička rezultanta društvenih procesa, mada su ti procesi nesumnjivo uključeni u njegov nastanak“, zaključio je on .
Biljana Pajić se osvrnula na pojam kafkijanskog i navela da se za taj pojam, između ostalog, može reći da označava svijet kao prepreku.
,,Ovakvo razumijevanje u nekoj mjeri nam razjašnjava šta nam to u Kafkinom djelu, u kojem mnogo štošta odgovara našem iskustvu, izaziva efekat mučnog začuđenja. Naime, „Kafkino djelo se često prema čitaocu ponaša kao prepreka, baš kao i svijet prema njegovim junacima’’, navodi Pajić.
Kaže da je više stvari koje nas u tome zbunjuju, a da je jedna od njih to što se tim junacima događaju nesumnjivo čudne stvari – ali se oni njima ne čude.
,, Taj nedostatak čuđenja i mirno prihvatanje potpuno apsurdnih okolnosti svakako je važan element kafkijanske atmosfere“, pojasnila je Pajić.
„Čarobni brijeg“ jedan je od najvećih romana njemačke i svjetske književnosti. U ovom djelu se oslikava ne samo specifični duh vremena, dekadencija evropske građanske klase prvih decenija 20. vijeka, već autor čini i modernistički napor da čitavu jednu tradiciju, i književnu i kulturnu, razobliči putem obazaca koji upravo stoje u njenoj osnovi.
Jelena Knežević objasnila je da je „'Čarobni brijeg' roman o epohi u promjeni, o društvu koje se suočava sa krizom. Kazala je da ga možemo čitati kao ljubavni roman u kojem se sučeljavaju strasti, bolesti i smrt.
Društveno neprihvatljiva ljubavno-erotska fascinacija glavnog protagoniste, mladića iz patricijske porodice, zavodljivom Ruskinjom iz Dagestana, postaje podsticaj za njegov lični razvoj i nadrastanje sopstvenih ograničenosti u malograđanskom, individualistički liberalnom kontekstu.
Knežević je podvukla da je „Čarobni brijeg“ parodija obrazovnog romana, budući da Tomas Man svaku od ovih pozicija, baš kao i sve elemente u strukturi paradigme devetnaestovjekovnog Bildungsromana podvrgava ironijskom preispitivanju i parodijskoj destabilizaciji.
Nataša Anđelković je istakla monumentalnost romana „Čarobni brijeg“, njegovu važnost za književnost i kulturu 20. vijeka, ali je skrenula pažnju i na to da kada je reč o našoj publici, postoji određen zazor.
Smatra da „Čarobni brijeg“ iziskuje obrazovanog čitaoca otvorenog za intenzivnu intelektualnu avanturu. U svom izlaganju Nataša Anđelković je posebnu pažnju posvetila postupku karnevalizacije u „Čarobnom brijegu“.
Napravila je vezu između Kotora, grada u kojem se ovaj festival održava i karnevalske kulture i tradicije i objasnila šta znači taj postupak u književnosti kada elementi karnevala i karnevalske kulture ulaze u svijet književnog djela.
„Manova centralna tema – destabilizacija i razaranje vrijednosti građanskog društva, u „Čarobnom brijegu“ izražena je karnevalskim motivima i karnevalskom slikom svijeta, tako što formalno stavljanje karnevalske maske omogućava da se bude neko drugi i da se prekrše stroge norme građanskog društva koje se u svakodnevnom životu ne mogu prelaziti“, konstatovala je Anđelković.
Ona je ukazala i na to da se luksuzni sanatorijum može razumjeti kao metafora za bolest evropskog građanskog društva pred sam početak Prvog svjetskog rata, a da je ta metafora vrlo živa i aktuelna i danas.
Jozef K. i Kastorp (i) naši su savremenici i saučesnici, u pokušajima da kafkijanski, „začarani“ sistem, svijet otuđenja, egzistencijalne anksioznosti, političke turbulentnosti i svukupno apokaliptične atmosfere, ako ne pobijedimo, barem razumijemo „iznutra“, što već, samo po sebi – predstavlja subverzivnost i otpor, složili su se svi sagovornici.
Podsjetimo , Međunarodni festival KotorArt održava se 23. put, od 13. jula do 14. avgusta.
