Ne dajte Crnu Goru – poručila je Severina Vučković u novogodišnjoj noći. Već prvog januara, uslijedila je očekivana fašisoidna pomama, koja traje do danas.
Četnička horda, predvođena tabloidnim propagandnim glasilima i podržana od strane ovdašnjih tzv. ispodcenzusnih političara, a na našu žalost donosilaca odluka, ne odustaje od dokazivanja srbomržnje i preispitivanja pjevačicinog porijekla.
58
Identičnom scenariju svjedočili smo proljetos. Sjećate se famozne kampanje povodom skrnavljenja Njegoševog lika i djela. No, za Crnu Goru ipak ima nešto važnije od propagandne ujdurme – ponovo nijesmo razumjeli poruku evropeizovanog dijela susjedstva.
Blagdanska dešavanja samo su potvrdila nespremnost za borbu protiv opasnosti koju uočavaju svi osim nas. Božićne poslanice sveštenstva SPC, kao i obično, pisane su miroljubivim rječnikom, dok je glavni duhovnik Aleksandra Vučića nastavio obračun sa rodno senzitivnim jezikom, s dodatkom umnobolnih tvrdnji o uzrocima koji su doveli do masovnih ubistava. Nasilno ustoličeni mitropolit se, po uzoru na ranije Porfirijeve besjede, bavio raspetim Kosovom i odbranom svetinja.
Ratnohuškačke besjede prošle su gotovo ispod radara, a kako i ne bi, kad imamo vlast predvođenu apostolskim srednjičarima.
Napad na albanske državljane u Zelenici, posljedično, nije shvaćen kao produkt klerošovinizma, već, kako reče ministar Šaranović, situacioni događaj u saobraćaju.Ako pak izvedemo drugačiji zaključak jednostavno smo nedobronamjerni.
Ako nijesmo kadri zaštititi sebe, kako ćemo zaštititi Bošnjake, Albance, Hrvate, koji su izloženi torturi i prijetnjama
Sve je u Crnoj Gori puka slučajnost, ako tako kaže vladajuća struktura. Doduše, i sadašnja opozicija decenijama je ignorisala slične poruke Joanikijevog prethodnika.
Da je bilo drugačije, možda nas „slobodarska“ bujica svakodnevno ne bi zasipala sve ledenijom vodom.
I taman kad smo pomislili da dno ne može biti dublje, stigla je vijest o sukobu pristalica CPC na Cetinju. Shvatanje da smo sami sebi najveći dželati, jezivije je od svega prethodno navedenog.
Dali smo pogonsko gorivo kolumnistima provladinih medija za nastavak izjednačavanja nacionalizama i predstavljanja Cetinja kao središta nasilja. Nije li podjela na unutarnacionalne i unutarvjerske tabore suprotna principima građanskog koncepta društva, koji deklarativno branimo?
Nije li takva podjela suprotna i konceptu jednakosti, prema kome ovaj krš i kamen neće biti tvorevina koju će jedni svojatati, dok će drugi strepjeti za sopstvenu budućnost?
Odgovore znate.
Kao što postreferendumska vlast nije stvorila sistem otporan na vraćanje malignih boljki iz devedesetih, jednako nije uradila ništa na planu razvoja generacija sposobnih da ispravno razumiju aktuelni društveno-istorijski momenat.
Ozbiljan zaokret ili skretanje u bezizlazno vrijednosno posrnuće – izbor je na nama
Konstantnim lutanjem, dovedeni smo pred svršen čin, vidjevši u promjenama jedini izlaz. Očito da lekcije nijesmo naučili. Promišljajmo, makar i na silu, do čega nas dovode ovako suludi postupci, pod krinkom nekakvog patriotizma i duhovnosti.
Suštinski, odgovornost nije na partijama, niti na vjerskim zajednicama. Razlozi leže u nerazumijevanju pojma nacionalnog bića, nedostatku svijesti i snažne kohezije, koju ne mogu razbiti kojekakve instruisane podjele. S ovakvim odbrambenim strategijama dodatno klizimo ka izolaciji, dajući novi zamah finalnom ostvarenju srpsko-ruskog plana o osvajanju iscrtanih teritorija.
Ako nijesmo kadri zaštititi sebe, kako ćemo zaštititi Bošnjake, Albance, Hrvate, koji su izloženi torturi i prijetnjama novim opsadama i genocidima. Zapitajmo se da li bi se heroji i heroine kojima se revnosno klanjamo po društvenim mrežama, ponosili nama ovakvima ili bi ih razjedao osjećaj stida jer nas njihova borba ničemu nije naučila.
Ozbiljan zaokret ili skretanje u bezizlazno vrijednosno posrnuće, u kome čak ni pomen otpora neće imati smisla – izbor je na nama. Vakat je za odabir pravog smjera..
