Porijeklom sa Zlatara, Zorica Blagojević je djetinjstvo provela u Nikšiću. S velikom sjetom se prisjeća dana kada su je čuvali baba i djeda, te igranja u dvorištu porodičnog doma. Taj period života u njoj budi sijaset najrazličitijih emocija.
Na svojoj koži doživjela nepravdu: “Oni su me podizali i Ćemenca će za mene uvijek imati posebne emocije. Mislim da sam upravo upornost naslijedila od djeda, koji je bio veoma sposoban čovjek, čemu sam se uvijek divila”, počinje Blagojević priču za Portal Analitika.
Odrasla je uz dvije sestre, a kroz smijeh govori da je uvijek bila “crna ovca u porodici”.
“Kao najstarija, uvijek sam ja bila ta koja je "probijala led" za sve, a samim tim i buntovnik. Nisam završila upisani fakultet, ali smatram da čovjek vrijedi onoliko koliko proživi u životu i radi na sebi, a ne kroz diplome”, naglašava naša sagovornica.
Ona je radila u trgovini, ali joj se život preokreće nakon bolnog iskustva i odlaska iz firme. Tada, odlučuje da se ne osvrće na loše događaje, koji su joj se desili.
“Mnogo sam cijenila porodicu za koju sam radila, ali nijrsam naišla na podršku kada mi je najviše trebala. Oprostila sam nepravdu, naravno, njima želim sve najbolje u životu, hvala im na svemu čemu su me naučili, pogotovo direktoru firme. Posmatrajući sada sve, zahvalna sam na svemu što mi se desilo u životu, jer u suprotnom ne bih bila ovo što jesam. Danas sam jaka žena, koja je naučila ići kroz život sama, bez ičije podrške”, podvlači ona.
Baš zato što je na svojoj koži doživjela nepravdu, bori se svim silama da razbija predrasude.
“Zbog toga što sam preko noći osjetila šta znači imati, pa nemati, borim se da pomognem onome kome je to potrebno. Upravo zato što su zbog nečijih kleveta i laži, moja djeca ostala bez sigurnosti koju su imali, razumijem svaku majku koja mi se obrati za pomoć. Bila sam u njihovim "cipelama" i proživjela neke loše strane života”, navodi Blagojević.
Osim što se bavi humanitarnim radom, ona je jako sposobna i vrijedna žena, te uvijek radi i više poslova.
“Završila sam seminar za network marketing, supervizor sam u američkoj kompaniji koja se bavi proizvodnjom i distribucijom proizvoda od aloje, završila sam obuku za bars praktičara, to je energetski tretman. Takođe, imam čokoladice i praline. Sama sam naučila da ih pravim, par noći sam osvitala budna, usavršavajući se, sve dok nisam došla do željenog proizvoda. To je išlo jako dobro, dok nije počela korona”, kaže naša sagovornica.
Licitacije za pomoć: Iako se više od deset godina bavi humanitarnim radom, o tome nerado govori, jer to radi iz srca. Kada je osamnaestogodišnjem momku iz Nikšića Danilu Goluboviću hitno bio potreban novac za operaciju srčanog zaliska i ugradnju biološkog, Zorica je osnovala grupu za licitacije “Za Danila“.
“Stavila sam se u "cipele roditelja" i pokrenula grupu, kojoj je za 36 sati pristupilo više od 3.000 osoba. Za oko osam dana prikupljeno je 30.000 eura, tako da kada se završila akcija za Danila, potpuno je bilo logično da grupa nastavi sa radom”, kaže naša sagovornica.
Zorica je nakon te akcije odlučila da promijeni naziv grupe u “Ana Đoković - in memoriam“ po ženi iz Bara koja je odlučila da rodi dijete uprkos tome što je imala kancer grlića materice i koja je, nažalost, dvije godine kasnije preminula. Poznata je i kao “majka hrabrost“.
“To je bila žena sa ogromnim srcem, koja nikada nije gledala ko je ko i svima je pomagala. Ana je moja snaha i jedan od najvećih humanista u Crnoj Gori. Ona je bila moj uzor, veliki borac i iako je izgubila bitku sa karcinomom, ona živi kroz sve nas koji je nikada nećemo zaboraviti”, ističe Blagojević.
Grupa sada ima oko šest hiljada članova, a u njoj je organizovano niz humanitarnih akcija.
“Do sada smo sem Danilu, pomogli Acu za odlazak u Tursku na transplantaciju bubrega, Petri za odlazak na vježbe, Sandri da plati račun za struju… U toku je akcija za jednu malu devojčicu Sofiju, kojoj je potrebno liječenje u bolnici u Novom Sadu. Jedno vrijeme nijesmo imali akciju u grupi, pa sam napravila "onlajn bazar", pozvala sve ljude koji stvaraju i na taj način se izdržavaju da se izreklamiraju u grupi, a tada je bio aktuelan i praznik žena 8. mart. Kroz komunikaciju sa svima, znam da su bili zadovoljni prodajom i moje srce je puno”, objašnjava ona.
Jako puno vremena provodi pomažući onima kojima je pomoć najpotrebnija. Za nju su to "slatke muke", iako nekada radi i prekovremeno, a za to nije plaćena.
“Kada imate dobru organizaciju i strast koja vas ona pokreće, sve stižete. Tu sam da pomažem, povežem osobe koje hoće da doniraju, sa osobama kojima je potrebna pomoć. Tu sam da razgovaram sa svima kojima je podrška potrebna. Saživim se sa svima kojima pomažem, psihički je to jako teško, ali opet imam svoje metode kako bih to što lakše podnijela”, navodi naša sagovornica.
Svojim predanim radom razbija predrasude i dokaz je da je moguće pomagati bez ikakvog interesa.
“Želim da podstaknem sve one kojima je teško da se ne stide, da to kažu, izbace iz sebe. Želim da plačemo zajedno, jer suze speru sve negativno i kad se isplačem idemo dalje, jače i bolje. Želim da im poručim da nije sramota nemati, svi možemo doći u tu situaciju, kao i da nijesu sami oni koji prolaze kroz težak period u životu. Tu je nas, više od 5.000 koji ćemo pomoći”, kaže ona.
U grupi se pomaže onima koji nemaju na koga da se oslone, kojima je odbijena pomoć države, ali i onima koji nijesu u mogućnosti da podižu kredite.
“Osobe koje su prepuštene same sebi, a zapravo nijesu - tu smo mi! Nastojaću da podignem grupu na veći nivo, sa raznim nekim mogućnostima, kako bi lakše i brže prikupljali novac za osobe u stanju potrebe. Želim da se zahvalim svima u grupi, svojoj porodici koja ima razumijevanja da kada krene neka akcija nijesam dostupna po par dana, svojim saradnicima sa kojima imam izuzetno dobru saradnju, kao i svima onima koji su pokušali da me sabotiraju kroz život jer da nije njih bilo, ja ne bih bila feniks koji se izdigao iznad malograđanštine i postala osoba sa empatijom”, zaključuje Blagojević.
