“Ovo jasno pokazuje da je na društveno-političkoj sceni, umjesto demokratije i vladavine prava, i dalje u funkciji partitokratsko-oligarhijski sistem koji neumitno produkuje blokadu, ne samo ove, već i drugih državnih institucija i njihovih funkcija, kao što su tužilački i sudski savjet. Pored nelegitimnosti gotovo svih državnih institucija, osim Predsjednika Crne Gore, ozbiljno se dovodi u pitanje i njihov legalitet jer se legalitet ostalih državnih institucija ne može obezbjeđivati u nedostatku legitimiteta ključnih državnih institucija, u prvom redu Skupštine, ali i Vlade, iz čijih odluka proizlaze drugi organi državne vlasti”, izjavio je Blažić.
Komentarišući činjenicu da je skupštinski Ustavni odbor od početka godine imao više sjednica na ovu temu, ali ni na jednoj nijesu razmatrali izbor sudija Ustavnog suda, Blažić kaže da upravo ove okolnosti jasno potvrđuju njegovu profesionalnu, ali i građansku percepciju ukupnog drštvenog a posebno pravnog stanja i vladavine (ne) prava.
“U tom kontekstu evidentan je utisak da upravo ova institucionalna i fundamentalna pitanja „države“ ili preciznije „državnog provizorijuma” jasno pokazuje da još nema, prije svega, „partijskog“ konsenzusa da Crna Gora bude država izgrađena na osnovnim ustavnim principima građanske (ne partijske), demokratske, ekološke i države socijalne pravde zasnovane na vladavini prava”, ocijenio je Blažić.
“Prateći medijske istupe pojedinih partijskih kostituenata iz vladajuće koalicije i najava donošenja ključnih zakona o Skupštini, Vladi, izbornim zakonima koji determinišu (ne) legitimitet predstavničkih tijela ali i skupština jedinica lokalne samouprave poslije 13 godina, samo se otvaraju vrata uspostavljanja legitimiteta i legaliteta državnih institucija, a koja su svjesno zanemarivana tokom proteklih decenija „razvoja” Crne Gore”, rekao je Blažić odgovarajući na pitanje ima li političke volje sadašnje vlasti i opozicije da se ovo pitanje riješi.
Prema njegovim riječima, nije samo Ustavni sud zarobljena institucija.
“Ne, nije samo Ustavni sud „zarobljena“ institucija, već gotovo sve državne institucije su, neke potpuno, neke više a neke manje, partijski zarobljene, čast izuzecima kao što je Zaštitnik ljudskih prava i s oboda, što je notorna „opšte poznata“ činjenica koja se u pravu ne dokazuje, upravo na ove okolnosti nam godinama, diplomatskim rečnikom, vrlo jasno ukazuju izvještaji EU i drugih međunarodnih organizacija. U tom kontekstu nužna je gotovo temeljna reforma gotovo svih državnih institucija, kako u organizacionom i funkcionalnom smislu, a posebno u kadrovskom smislu. U tom kontekstu institucije koje po vokaciji sistema nijesu političke, osim Skupština kao predstavničko tijelo građana, a ne partija, i Vlada kao izvršno-politički organ, sve ostale državne institucije moraju biti visoko profesionalne a ne politički podobne. Pri tome jasno se mora uspostaviti nedostajući ustavni princip kočnice i ravnoteže zakonodavne, izvršne, sudske vlasti i obezbijediti međusobna kontrola da svaka funkcija vlasti kontroliše druge dvije funkcije vlasti u čijem se nedostatku otvara prostor za autokratiju, sudokratiju i druge oblike političkih nedemokratskih režima”, izjavio je Blažić.
Krivi su i građani jer tolerišu
Odgovarajući na pitanje da li slučaj Ustavnog suda pokazuje da ni vlast ni opozicija ne misle na građane, Blažić naglašava da ništa novo u protekle tri decenije, liše uobičajene politikantske retorike i sporadičnih, još uvijek više retoričkih pokušaja pojedinih partijskih konstituenata u Skupštini, nešto naglašenije intencije civilnog sektora, sporadičnim djelovanjem pojedinaca iz akademske zajednice i građanskih grupa.
“Pri takvom društvenom stanju nisam sklon adresirati kritike samo na glavne partijske aktere takvog stanja. Slične krigike mogu se adresirati upravo na nas građane kao nosice suvereniteta koji takvo stanje tolerišu već decenijama. Ovo sa jasnog principa da vlast ne determiniše građane nego građani determinišu vlast, i po vokaciji svaka vlast se ponaša onako i onoliko koliko joj građani dopuste, a ne koliko i kako ona želi. Samo to treba shvatiti”, zaključuje Blažić.