Bler u svojoj novoj knjizi opisuje kako ga je “sve luđi“ Braun praktično ucjenjivao u vrijeme dok je bio premijer, i iznosi sumnju da je Braun, tada ministar finansija, organizovao istragu koja je dovela do skandala „počasne titule za novac“, kako su mediji nazvali aferu koja je potresala britansku vladu u 2006. i 2007. godini. U ovom skandalu je razotkrivena Blerova praksa da obezbjeđuje nenasledne plemićke titule ljudima koji su njegovoj stranci pozajmljivali velike sume novca i nanio je veliku štetu Blerovoj vladi i laburistima u cjelini. Pritisak na Blera da se povuče sa dužnosti postao je toliki da je, kako u memoarima priznaje, tokom ovih suočavanja sa pokušajima puča koji su vodile Braunove pristalice, morao da „podršku“ traži u alkoholu. Bler otkriva da je i prije toga svakodnevno pio džin i tonik ili viski, a nakon večere još i nekoliko čaša vina.
„Ljudi kada su mladi, nemaju potrebu da svaki dan piju, ali vremenom to postaje svakodnevna navika koja je tijelu potrebna da se opusti, da ublaži pritisak, da osjeti podsticaj i da se dosadno veče učini podnošljivim“, tvrdi Bler.
Njegovi memoari daju prvi konačni prikaz odnosa ove dvojice lidera, koji je od 1997. bacao sjenku na laburističku vladu. Bler je u više navrata razmišljao o tome da svog ministra finansija smijeni, ali nije mogao da nađe nikoga ko bi ga adekvatno zamijenio, te je na kraju zaključio da je bolje ako je Braun „unutra i pod kontrolom“, nego „napolju i ničim ograničen“. Prema tvrdnji Blera, on još uvek osjeća „veliki bol“ zbog Iraka i tvrdi da nije mogao ni da nasluti „košmar“ koji će nastati nakon što je donio odluku da britanske snage pošalje u invaziju pod američkim vođstvom, a nagovještava i da ga posljedice njegovih postupaka još uvijek progone i zaklinje se da će pokušati da se iskupi za ovu tragediju, odnosno da će „veliki dio života koji mi je preostao“ posvetiti radu na miru u regionu Bliskog istoka.
Alistera Kempbela, svog savjetnika za odnose sa javnošću Bler u memoarima opisuje kao svojevrsnog “ludaka“. On kaže da mu je Kempbel tokom nekoliko prvih mjeseci vlasti bio neophodan, ali da se veoma brzo oteo kontroli, te da je 2003, kada je podnio ostavku, već bio „na samoj ivici“. Uprkos svemu, Bler Kempbela opisuje maltene kao neku vrstu svog alter ega. U pogovoru memoara Bler krivicu za veliki poraz laburista na opštim izborima ove godine pripisuje promjeni strategije koju je uveo njegov naslednik Braun. Prema Bleru, Braun nije uspio da iz ekonomske krize izvuče politički kapital. Prvobitni plan za spasavanje banaka Bler opisuje kao „odličan“, ali smatra da su se kasnije odluke o povećanju poreza i napuštanju laburističkih reformi na biralištima pokazale kao fatalne.
(blic.online)
