Nakon koncerta u Kotoru, na Cetinju i sinoć u Podgorici, nagrađivani džez umjetnik kaže da odavde odlazi pun utisaka.
Iako je iz rodnog Beograda stigao u Pariz prije skoro 25 godina, i dalje se osjeća bliskost s ovdašnjom publikom. Kako je rekao tokom nastupa u podgoričkom KIC-u, potrudio se da svaki od tri koncerta bude drugačiji, da ne ponovi kompozicije, ali da svima pruži „dio svog doma“. Izvodeći numere sa novog solo albuma „Soul Shelter“, koji mu je donio drugu prestižnu francusku nagradu Victoire du jazz za najboljeg umjetnika godine, i domaća publika je mogla da se uvjeri zbog čega ga savremena evropska džez scena smatra izuzetnim. Uz još nekoliko numera sa ostalih šest albuma, kako solo, tako i onih koje je snimio sa ansamblima, Bojan Z je „prošetao“ svim muzičkim pravcima i potpravcima koji su nastali iz džeza ili su džez stvorili onako raznovrsnim kakvim on danas jeste. No, ono što je bilo najinteresantnije, svakako jeste način na koji je ovaj umjetnik podgoričkoj publici „otvorio dušu“ svojim kompozicijama. Počeo je od najnovijih, među kojima su i one posvećene ocu i rodnom gradu, i vratio se sve do numere „Mašala“, druge koju je napisao po dolasku u Grad svjetlosti.
U poređenju sa boravkom u Podgorici od prije šest godina, Zulfikarpašić kaže da se sve izgradilo. Pitali smo ga – da li je i publika, a on kroz smijeh odgovara:- Znate, govorio sam o ženama... Publika mi se čini kršna, visoka, mnogo viša od mene, tako da je fino što sam ja ovdje, na bini, što mogu da ih gledam odozgo. Jer, kad sam među publikom, onda ih gledam - odozdo. Pitao sam se da li je to jedan od razloga zbog kojih sam otišao odavde, ali ne vjerujem...
On dodaje da „osjeća da publika ima veliku želju“ da primi njegovu „hranu za dušu“, što je ispunilo prvi, veoma bitan uslov, „da ljudi žele da dožive nešto, slušajući muziku“.
- Jasno mi je da su gladni ovakvih koncerata. I drago mi je ako sam uspio da im dam nešto što im je barem za tren promijenilo svakodnevnicu... Ako sam uspio da donesem „globalni osjećaj“, kao: „Idemo negdje malo da prošetamo“.
Za Portal Analitika otkriva i što će ponijeti iz Crne Gore.
- Dvije flaše vina „vranac“, jedno slatko... Rakiju ne, jer mi je već pun kofer - dvije flaše vina zauzimaju prilično mjesta. Jedno maslinovo ulje, jer me interesuje na šta liči ovo odavde. I – puna glava utisaka. Vrlo pozitivnih!
A na pitanje da li to znači da će ga podgorička publika uskoro ponovo čuti i vidjeti, kratko kaže „I'll be back“.
K.J.
