Kancelarija za međunarodnu saradnju Univerziteta Crne Gore, koja, između ostalog, pet godina kroz program podržava mobilnost studenata - da dio studija kroz razmjenu završavaju na nekom fakultetu u inostranstvu - do sada nije zabilježila nijednu prijavu studenata sa invaliditetom.
A njihova statistička baza broji više od 700 slučajeva studentskih mobilnosti.
Sa UCG kažu da na neki način čini izuzetak aktivno participiranje pet studenata sa invaliditetom koji su učestvovali na dvomjesečnoj praksi u Sarajevu i Novom Sadu 2018. godine u okviru Erasmus+ projekta Trans to Work, koji je trajao od 2015. do 2018.
Kako su sa UCG kazali Pobjedi, aktivni programi mobilnosti su Erasmus +, CEEPUS, Mevlana, te su na raspolaganju studentima i stipendije koje se nude na osnovu međudržavnih bilateralnih sporazuma.
-Potpisali smo 122 ugovora sa partnerskim univerzitetima iz 25 evropskih zemalja, a u akademskoj 2019/20. godini ostvareno je 187 odlaznih i 104 dolazne mobilnosti. Zbog situacije izazvane pandemijom korona virusa planirane mobilnosti, njih 43 dolazne i 82 odlazne, su se odložile – naveli su oni.
Učenje u školi u Italiji...
Iako nije bila na studijama, već na skoro jednomjesečnom kursu u jednoj Školi za strance u Italiji, Podgoričanka Bojana Otašević, studentkinja Filološkog fakulteta UCG, koja ima nedostatak vida, daje primjer ostalima da se više aktiviraju...
U razgovoru za naše novine, prije nego što je predočila svoje iskustvo iz inostranstva, pozvala je sve njene kolege/inice da pronađu motivaciju i uključe se u sticanju kvalitetnog znanja i van granica Crne Gore.
Bojana, međutim, potvrđuje da na našem podneblju i dalje bitišu predrasude prema ovoj populaciji. Kada je dobila tu priliku da pođe van Crne Gore – pojedini je prosto nijesu shvatali ozbiljno...
-Nažalost, ima i dalje predrasuda. Stranci znaju kako da se ponašaju prema osobama sa invaliditetom - normalno. Imala sam sjajno pozitivno iskustvo i poručujem svima da probaju. Imam poznanika koji su išli i u Ameriku. Treba se više aktivirati – poručuje ona.
Nikšićki Filološki fakultet razvio je saradnju sa italijanskom Školom za strance u kojoj se održavaju ljetnji kursevi. Bojani je jedna profesorica preporučila da pođe tamo, jer sjajno govori italijanski. Još četiri njene koleginice, koje nijesu OSI, dobile su, takođe, stipendiju.
- Išla sam sama bez asistencije, bez roditelja... Oduvijek mi je bila želja da pođem u tu zemlju, da upoznam njihovu kulturu, mentalitet. Ovo je za mene bio i značajan korak za osamostaljivanje.
Objašnjava da su u toj Školi mjerili vještine italijanskog jezika, učili o kulturi, slikarstvu, a išli su i na razne izlete, te su organizovane i radionice - filmske, muzičke, radijske... Bojana je oduševljena tamošnjim profesorima.
- Pošla sam tamo nemajući sliku u glavi kako ću da se snađem, ali sam rekla sebi: ,, Idem“. I snašla sam se odlično – kaže ona.
Upotreba Brajevog pisma
Tamošnja ustanova je, prema njenim riječima, prilagođena osobama sa invaliditetom. U liftovima postoje oznake na Brajevom pismu, te su u vozovima govorni automati koji obavještavaju putnike na kojoj su stanici i koja je sljedeća... Navodi da, recimo, u marketima i sličnim objektima nema pokazatelja, orijentira za OSI, ali se Bojana snašla na način što su joj kolege stranci pomagali.
- Nažalost, više stranci nego naši... Bili su voljni da pomognu da se snađem. Divni su. Pođem, na primjer, do automata da uzmem nešto i ne samo što pomognu, nego i plate to. Preljubazni su – kaže ona, uz osmijeh.
Planira ponovo da posjeti tu Školu, a navodi da će vidjeti hoće li se uključiti da kroz Erasmus program završi jedan semestar ili godinu negdje na fakultetu u inostranstvu...
Drljević: Plaše se neuspjeha
Šefica Nacionalne Erasmus+ kancelarije Vanja Drljević kaže za Pobjedu da studenti sa invaliditetom predstavljaju grupu studenata na koju je Evropska komisija, naročito, fokusirana kada je u pitanju akcija - međunarodna kreditna mobilnost, i kojima se daje prednost i u samoj proceduri selekcije.
- Smatram da je potrebno kontinuirano raditi na ohrabrivanju studenata sa invaliditetom da se prijavljuju za mobilnost, jer ista pruža izvanredne mogućnosti za njihov lični i profesionalni razvoj. Neki sveopšti utisak koji smo stekli kroz razgovor sa studentima sa invaliditetom putem mnogobrojnih sastanaka i organizovanih informativnih dana, je da se studenti plaše mogućnosti da neće uspjeti da se snađu tokom boravka na razmjeni – kaže ona.
Smatra da iz tog razloga studenti sa invaliditetom koriste ovu akciju u nedovoljnoj mjeri, pa je neophodno raditi na suzbijanju njihovog nepovjerenja i razbijanju mnogobrojnih predrasuda, jer su mogućnosti neograničene.
- A, takođe, su predviđena i dodatna finansijska sredstva koja omogućavaju prevazilaženje mogućih poteškoća studenata sa invaliditetom tokom boravka na razmjeni – poručila je ona.
Na UCG 78 studenata
Anđela Radovanović iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore rekla je za Pobjedu da, prema njihovim podacima, na Univerzitetu Crne Gore studira 78 osoba sa invaliditetom.
Komentarišući što se ne prijavljuju da kroz razmjene studiraju van naše zemlje, kaže da je problem što mnogi nijesu ohrabreni da odu, ,,niti dobijaju informacije kako mogu da ostvare to pravo“.
- Studenti su slabo informisani generalno. Ne dobijaju adekvatnu podršku u obrazovnom sistemu – kaže ona, dodajući da je za odlazak u inostranstvu neophodno znanje stranog jezika, a da činjenice pokazuju da mnogi upišu fakultet sa pasivnim znanjem.
