U obračunima sa Vladimirom Putinom, Zapad se bori sa jednom rukom vezanom na leđima. To čini po svom izboru, iz bojažljivosti, pohlepe i lijenosti. Tako je već više od dvije decenije. To je sada slučaj u Ukrajini.
I zato gubimo.
Kada je ruski mafijaški predsjednik ubio Aleksandra Litvinjenka, napao Gruziju, podržavao sirijske ratne zločine, anektirao Krim, poslao plaćene ubice u Libiju i Sahel, podmetnuo izbore u Americi, vodio sajber rat, naoružao internet i trovao Skripale, kazne za to bile su kratkotrajne, neefikasne ili nepostojeće.
Zapadni političari i biznisi već godinama znaju kakav je Putin čovjek. Znali su za šta je sposoban njegov odmetnički režim. Ipak, mnogi su se pretvarali da je drugačije, ili su skrenuli pogled, ili su mu uzeli novac, kao što to čine krajnje desničarske stranke u Francuskoj i Italiji. Pretvarali su se da je normalan.
Ovaj obrazac se ponovio i prije invazije na Ukrajinu. Čak i dok su žalili ono što su nazvali najvećom bezbjednosnom prijetnjom Evropi od 1945. godine, zapadni lideri nijesu delovali hitno na sopstvena upozorenja. Odustali su od udarca. Sada je prekasno.
I zato gubimo.
Otkako je eksplodirala ukrajinska kriza, Zapad je u defanzivi. Vrijeme je da se pređe na „napad“, kako kažu američki fudbaleri. Ako je, na primjer, Putin zaista postao „paranoičan“ i „iracionalan“ – termini koje su prošle nedjelje koristili američki i evropski zvaničnici da bi sugerisali da je izgubio kontrolu – onda, logično, postoji samo jedan pravac djelovanja.
Isti oni lideri koji upozoravaju na prijetnje bez presedana od nepokolebljivog cara izgleda da se plaše da ga ne provociraju
Pošto nijesu uspeli da spriječe invaziju, saveznici moraju da traže promjenu režima u Moskvi. Putin mora da bude svrgnut sa trona. Samo obezglavljivanje može spasiti Ukrajinu, globalni poredak – i samu Rusiju. Zapad treba javno da pomogne svim onim Rusima koji žele novo rukovodstvo u svojoj zemlji. Treba nahraniti Putinovu paranoju. Uništiti njegovu bazu. Neka se plaši svojih prijatelja.
Zašto Džo Bajden i Boris Džonson ne zahtijevaju oslobađanje Alekseja Navaljnog, najsposobnijeg opozicionog aktiviste u Rusiji – čovjeka koga je Putin pokušao da ubije nervnim agensom 2020, a zatim zatvorio? Zašto ne raspisati nove, slobodne izbore?
Zapadni lideri treba da svuda kažu patriotskim Rusima: uzmite list iz ukrajinske revolucionarne knjige iz 2014, prkosite Putinovoj policijskoj državi (kao tokom prodemokratskih protesta u Moskvi 2011.) i očistite ovaj povratak iz sovjetske ere.
Hoće li to učiniti? Malo je vjerovatno. Isti oni lideri koji upozoravaju na prijetnje bez presedana od nepokolebljivog cara izgleda da se plaše da ga ne provociraju. Brinu se o gubitku kontrole, o nepredvidivim ishodima. Jedina stvar koja bi mogla sprečiti produženi rat i izbeći buduće sukobe – pomoći Rusima da odbace Putina – je upravo ono što se ne usuđuju da urade.
I zato gubimo.
Zašto se o ponudi Kijeva za punopravno članstvo u NATO-u prije invazije – ako Putin nije uspio da se povuče – nikada nije razgovarano, a kamoli uradilo? Ulazak Ukrajine u NATO je navodno ono čega se Ivan Grozni broj 2 najviše plaši. Možda je to stvorilo neku polugu.
Koji je genije u Vašingtonu odlučio da uvjeri Putina da se NATO snage neće boriti za Ukrajinu ako napadne? Mora da je izgledalo kao zeleno svijetlo. Malo nejasnoća u vezi sa odgovorom saveznika ne bi škodilo.
Tobijas Elvud, poslanik Torijevaca i bivši vojnik, tvrdio je prije nekoliko nedjelja da ograničeni broj NATO trupa treba da bude poslat u Ukrajinu, kako bi djelovali kao putna žica za rusko napredovanje. Sada se na sličan način odbacuju pozivi NATO-a na vazdušno pokrivanje Ukrajine.
Zaboravite oligarhe. Kaznene sankcije usmjerite direktno na njega lično, na njegov novac i na elitne političare, zvaničnike i propagandiste koji ga podržavaju
Džonson je, kao Čerčil, u posjeti Kijevu govorio o solidarnosti i odvraćanju od agresije. Ali u stvari učiniti nešto hrabro kao što je razmeštanje britanskih trupa tamo, i preuzimanje rizika, značilo bi za njega da se ide predaleko.
Poljska i Litvanija, veoma svesne Putinove nesposobnosti da poštuje granice drugih ljudi, predložile su prošle nedjelje da se ubrza prijem Ukrajine u EU.
Ovu ponudu još treba dati. U međuvremenu, opozovite evropske (i UK i SAD) ambasadore iz Moskve, raskinite diplomatske odnose i proglasite trgovinski i bankarski embargo punog spektra, uključujući vitalni ruski izvoz nafte i gasa. Zašto to već nije urađeno? Putin je daleko od toga.
Malo je vjerovatno da će se to dogoditi. Zbog svog tog prljavog ruskog novca. Jer bi cijene energije u Evropi skočile. Zato što bi investitori i izvoznici pogoršali stanje? Zato što se zapadni političari i dalje pretvaraju da je on „racionalan“.
I zato gubimo.
Da li je moglo više da se uradi ranije da se Putin zaustavi? Sigurno. Ipak, sada se čini da je odlučio da izvrši invaziju prije nekoliko dana ili nedjelja, bez obzira na to šta bi neko rekao. Francuski predsjednik Emanuel Makron rekao je da je lično „prevaren“. Možda ga jednostavno nije bilo moguće zaustaviti.
Kako ovo preokrenuti, čak i sada? Kao u filmu Majkla Kejna „Uhvati Kartera“, redosljed dana mora biti: „Uhvati Putina“. Zaboravite oligarhe. Kaznene sankcije usmjerite direktno na njega lično, na njegov novac i na elitne političare, zvaničnike i propagandiste koji ga podržavaju.
Optužite ga za ratne zločine Međunarodnom krivičnom sudu. Izdajte nacionalne naloge za hapšenje, koristeći univerzalnu jurisdikciju. Recite svom kolegi diktatoru, kineskom Si Đinpingu, da se drži podalje ili rizikuje kolateralnu štetu.
Napravite poster „traži se“. Izbacite ga kao izgnanika, međunarodnog odmetnika. Pomozite ukrajinskoj vojsci da se izbori sa njim snabdijevanjem oružjem i pomoći. A onda pomozite ruskim demokratama da ga sruše dok njegova vojna ofanziva posustaje i vreće za leševe počinju da se vraćaju kući.
Nema ovozemaljskog razloga zašto bi ovoj uvrnutoj maloj kukavici trebalo dozvoliti da i dalje izaziva globalni haos i bijedu. Njegov pad bi bio blagodat za svijet. Pa ipak, u prošloj formi, to se vjerovatno neće dogoditi uskoro. On će preživjeti, čak i kada nebrojene hiljade nestanu. Zašto? Zato što smo mu dozvolili. Zapad je saučesnik Putinove tiranije. Uvijek je bilo.
I zato gubimo.
