Kako su saopštili iz direkcije festivala, Liješević je 26. dobitnik prestižnog priznanja za pozorišni doprinos Gradu teatru.
„Inscenacija „visokog napona“, rekli bismo „amblematski njegovih“, svakako je i predstava „Upotreba čoveka“ iz 2020. godine: moćan kazališni gestus kojim ovaj redatelj i njegov besprimjerno discipliniran, usuglašen i pouzdan ansambl (predvođen rijetko samosvjesnom glumicom Eminom Elor!) „istupa“ – rekli bismo –doslovno va banque! Osviješteno, angažovano, posvećeno, gotovo testamentarno. Insceniran i igran upravo tako –naime, žestoko! –opori dramaturški patchwork „Upotreba čoveka“, autorski projekat Borisa Liješevića i njegovog „stalnog“ dramaturga Fedora Šilija,patchwork koji, posredstvom Tišmina romana, teatralizira neke od najdrastičnijih zala Drugog svjetskog rata (okupacija, židovska tragedija, zlostavljanje i unižavanje žena, mučnina pobjede i slobode – koje/čije pobjede i slobode?),naprosto se percipira/doživljava kao – udarac u pleksus. Poslije kojeg je, naprosto,teško nanovo prodisati. Liješević, naprosto, stvara predstave koje nas se tiču. Ne mijenjaju svijet, naravno, ali ga na trenutak čine malo boljim i bujnijim mjestom.Barem za neke od nas, koji još uvijek vjerujemo u taktilnu moć pozorišta. Što nije mala stvar, dapače“, navodi se, između ostalog u obrazloženju žirija.
Nagrada će dobitniku biti uručena na 36. festivalu Grad teatar.
Boris Liješević rođen je u Beogradu, a odrastao je u Budvi, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju i započeo upoznavanje sa osnovama pozorišne umjetnosti upravo na festivalu Grad teatar. Diplomirao je na Odsjeku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i završio režiju na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, gdje danas vodi klasu glume.
Trostruki je stipendista Gete instituta u Beogradu. Godine 2005. učestvovao je na skupu Forum Junger Buhenangehoriger u okviru festivala Teatertrefen u Berlinu. Saradnik je Zagrebačkog glumačkog studija u kom se bavi Strazbergovom metodom.
Na festivalu Grad teatar Boris Liješević se pojavio kao reditelj i glumac učeničkih predstava dramskog studija budvanske srednje škole “Danilo Kiš” (1994), a 1997. gje bio asistent reditelju Ljuboslavu Majeri prilikom rada na festivalskoj produkciji „Jerma“. Na programu „Teatar budućnosti“, 2004. godine, po izboru Borisa Liješevića, svojim projektima su se predstavili reditelji i glumci fakulteta dramskih umjetnosti iz Skoplja, Novog Sada, Cetinja i Beograda. Glumio je u gostujućim predstavama festivala, predstavama reditelja Bore Draškovića „Kartoteka“ i „Don Žuan“ (2004.).
Budvanska publika bila je u prilici da vidi značajan dio Liješevićevog profesionalnog rediteljskog opusa: „U kulisama duše“ (2004.), „Feniks“ (2004.), „Prisustvo“ (2005.), „Greta, stranica 89“ (2009.), „Čekaonica“ (2010.), „Dragi tata“ (2010.), „Očevi su grad(ili)“ i „Čarobnjak“ (2013.), „Brašno u venama“ (2015.), „Čuvari tvog poštenja“ (2017.), „Evgenije Onjegin“ (2018.), „Blue Moon“ (2019.) i „Čitač“ (2021.).
Za festival je režirao predstave “Sluga dvaju gospodara” Karla Goldonija (2012.), operu “Dve glave i devojka” na muziku Isidore Žebeljan i po libretu Borisa Čičovačkog (2016.), kao i “Upotrebu čoveka” po istoimenom romanu Aleksandra Tišme, koprodukciju festivala “Grad teatar” sa Novim tvrđava teatrom, Novosadskim pozorištem na mađarskom jeziku (Ujvideki Sinhaz) i East-West centrom iz Sarajeva (2019/2020. god.).
