Više od 1.200 nastavnika i nastavnica iz Crne Gore predalo je Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova zahtjev da se odradi arbitraža i da im se isplate časovi preko norme koje su držali 2020. godine. Četiri slučaja su pred sudom i u završnoj su fazi. Maksimalni iznos koji bi koštao državu je oko tri miliona eura, s tim da ta suma tek treba da se utvrdi, ali je realno da bude oko dva miliona, rekao je Radomir Božović, predsjednik Sindikata prosvjete.
On je obrazložio da su pokušali ranije da se dogovore sa resornim ministarstvom, da su pregovarali prije nego što su pokrenuli sudske postupke, ali da Ministarstvo finansija nije odobrilo da im se isplati potraživanje, odnosno časovi preko norme koje su držali tokom epidemije covid-19.
Božović je, pored ostalog, odgovarao na pitanja o štrajku koji su, kako se ispostavilo, prošle godine organizovali mimo propisa, i poručio je da bi ponovo organizovali bunt iako do danas nije uređen teren na kom bi mogli da štrajkuju po zakonu. Najavio je i da će od jeseni tražiti nova uvećanja zarada za prosvjetare.
Vi ste ranije pokrenuli tužbu protiv škole zato što Vam nijesu isplatili novac za časove preko norme koje ste držali 2020. godine – u kojoj je fazi taj predmet?
BOŽOVIĆ: Nije još okončan taj slučaj. Dogovorili smo se u Sindikatu da ne idemo masovno s tužbama, nego da prvo nas nekoliko samo pokrene tužbu. Nas troje iz Podgorice smo pokrenuli tužbu i jedna koleginica iz Bijelog Polja, a možda je još neko reagovao na ovaj način mimo Sindikata.
Dva puta sam pred Osnovnim sudom dobijao presudu u svoju korist. Jednom je Viši sud vratio na ponovno odlučivanje iz proceduralnih, ne suštinskih razloga. Čekamo sada presudu Višeg suda i na osnovu te presude ćemo znati da li da se nađe sporazumno rješenje s Ministarstvom za ostale zaposlene, ili ide u masovne tužbe. Više od hiljadu je masovnih tužbi. Preko advokatske kancelarije smo u septembru morali da reagujemo, jer je zastarijevao slučaj. Nakon četiri godine potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju predmeti, pa smo pokrenuli više od 1.200 naših koleginica i kolega iz čitave Crne Gore da predaju Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova zahtjev da se odradi arbitraža. Dakle, kod Agencije smo s jedne strane i pred sudom nas nekoliko, s druge strane. Smatramo da imamo pravo na honorar koji nijesmo dobili.
Koji iznos treba da Vam se plati?
BOŽOVIĆ: Zavisi od osobe do osobe. Neko je imao i do deset časova honorara, neko manje, nijesmo imali svi iznos preko norme. Iznos treba da bude po nastavniku između 500 i 2.000 eura, sve zavisi. Maksimalni iznos koji bi koštao državu je oko tri miliona eura, s tim da ta suma tek treba da se utvrdi, ali je realno da bude oko dva miliona. Tu bismo možda mogli da nađemo kompromis da se ne isplaćuje sve odjednom, već da budu isplate u ratama.
Zašto nijesu plaćeni časovi koje ste držali preko norme 2020. godine?
BOŽOVIĆ: Mi smo pregovarali tada s ministarkom Vesnom Bratić i Ministarstvo je počelo da pravi spiskove da nam se sve isplati. Stigli su čak spiskovi ko je imao časove preko norme u vrijeme korone, ali su iz Ministarstva finansija rekli: ,,Ne“. I tu smo stali. Ušlo se u neku priču da sa Ministarstvom riješimo mirno putem potraživanja, ali nije uspjelo, i onda smo se obratili sudu.
Prošle godine ste štrajkovali zato što je Vlada odbijala da uveća zarade prosvjetarima. Nakon tri dana ste obustavili štrajk, jer ste se dogovorili s nadležnima o uvećanju plata. Resorno ministarstvo je, međutim, dokazalo pred sudom da je štrajk organizovan mimo propisa. Je li se nešto promijenilo od tada do danas, odnosno da li sjutra možete da organizujete štrajk po zakonu?
BOŽOVIĆ: Ništa se nije promijenilo. Godina je prošla od našeg štrajka. Ministarka Anđela Jakšić-Stojanović je rekla javno da ćemo raditi na donošenju akta o minimumu procesa rada. Mi smo joj i poslije toga pisali i zahtijevali da krenemo u taj proces, usmeno smo razgovarali o tome, ali se do danas ništa nije uradilo.
Zašto?
BOŽOVIĆ: Ne znam kako da Vam odgovorim na to. Deset godina traje ta priča, nije od juče. Zakon o štrajku je donesen 2015. godine i tamo piše da treba akt o minimumu procesa rada da se usaglasi u roku od najviše pet mjeseci. Piše dalje da ako se ne dogovorimo onda je Ministarstvo dužno da bez odlaganja obavijesti Agenciju za mirno rješavanje sporova koja će da formira arbitražu po tom pitanju. Nikada oni to nijesu uradili. Neće to da urade zbog opstrukcije. Pozivaju se na neku uredbu iz 2006. godine o minimumu procesu rada koja nalaže da moramo da radimo puno radno vrijeme dok štrajkujemo. To je van pameti. To obesmišljava štrajk. Pomenuta uredba je trebalo da se stavi van snage jer je donesen novi zakon o štrajku, ali se nikada to nije desilo. Kad smo štrajkovali, mi smo donijeli sami akt o minimumu procesa rada, morali smo nešto da činimo, jer nijesmo mogli da štrajkujemo, a da radimo kao u redovnim okolnostima. Kakav je to štrajk? Štrajk je obustava rada sa ciljem da se nanese šteta poslodavcu, da se ukaže na probleme. Ostao je gorak ukus da smo presuđeni da smo nezakonito štrajkovali. Ipak smo pokazali da ako smo složni, jedinstveni, mogu oni da donose zakone kakve hoće, jer ako imate kriitičnu masu koja je spremna da se pobuni, pa ne mogu baš 50 odsto prosvjetara da ostave bez posla.
Da li biste, imajući sve u vidu, sjutra organizovali ponovo štrajk ako bude osnova za to?
BOŽOVIĆ: Imamo sada iskustvo, šta se desilo prošle godine, i znamo po sadašnjim uslovima kako bi reagovali. Postoji mogućnost da u tom slučaju možemo da ostanemo bez posla. Možda bismo onda povećali procenat izlaznosti u štrajk sa 50 posto, da bude veći. Ako imate 60 odsto potpisa zaposlenih u školi da će da štrajkuju, to je već nešto drugo. Prošle godine smo preuzeli teret da članovi Glavnog odbora Sindikata budu članovi Štrajkačkog odbora, a sada bismo pustili da svi budemo članovi štrajkačkog odbora, pa nek ostave 10.000 zaposlenih bez posla. Treba imati u vidu da je poziv prosvjetnog radnika postao deficitaran skoro za sve predmete. Je li cilj ovdje da prosvjetne radnike držite pognute glave, da ćute ili je cilj da imate građane koji umiju da misle i da reaguju kada se krše zakoni. To ne radimo samo zbog nas, već i zbog naše djece, naše budućnosti. Ne bismo sigurno sjedjeli skrštenih ruku ako bude bilo prilike za štrajk, da odlučimo da ne ulazimo u tu priču, jer se aktuelni propisi nijesu promijenili.
Nedavno su bili aktuelni slučajevi neprimjerenog ponašanja nastavnika. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija je prijavilo tužilaštvu pet slučajeva, od čega je, kako je javnost obaviještena, za sada u jednom odlučeno da nema elemenata za krivičnu odgovornost. Kako gledate na to i jesu li ovi nastavnici članovi Sindikata?
BOŽOVIĆ: Neki jesu, neki jesu. To jesu li članovi Sindikata ili nijesu u ovom slučaju ne može da im bude otežavajuća ili olakšavajuća okolnost.
Možete li da reagujete i da ih isključite iz organizacije kojom predsjedavate?
BOŽOVIĆ: Čekamo da se završe postupci. Moramo da takve pojave suzbijemo na najmanju moguću mjeru. Iluzorno bi bilo ako kažem da uopšte nema takvih pojava, jer je 15.000 -16.000 zaposlenih u prosvjeti. Za one koji seksualno uznemiravaju učenike ili zaposlene na radnom mjestu jednostavno sankcije moraju da budu rigorozne i tu nema senzibiliteta da li je dobar predavač, je li član Sindikata ili nije.
Naše koleginice i kolege koje se upuste u te stvari više nijesu dostojne da obavljaju posao prosvjetnog radnika. Kolega iz Gimnazije je degradirao samog sebe kao prosvjetnog radnika onakvim rječnikom i ponašanjem i smatramo da više nije dostojan da se bavi ovim poslom.
Koji su ključni izazovi s kojim se suočava Sindikat prosvjete?
BOŽOVIĆ: Akcenat nam je na izmjenama i dopunama Zakona o obrazovanju i Krivičnog zakonika, u smislu da smo kao Sindikat bili u svim radnim grupama za izmjene Zakona o obrazovanju. Nijesmo bili u radnoj grupi za Krivični zakonik, ali je on na javnoj raspravi. Poslali smo neke naše primjedbe da ukažemo predlagaču šta treba da se bolje unaprijedi. U izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju su dvije novine – predviđeno je da će ustanova, odnosno uprava da procesuira napadače na nastavnike, bilo da se radi o djeci, roditeljima ili trećim licima; Ministarstvo je predložilo novi član da će zaposleni protiv koga je podnijeta prijava za seksualno uznemiravanje biti suspendovan. Ovo posljednje je u formi nacrta i očekujemo narednih dana da imamo sastanak da analiziramo predloženo. To su nam ključne stvari.
Koje su to primjedbe koje ste uputili?
BOŽOVIĆ: Neke su već uvažene. Kada je riječ o zapošljavanju radnika u prosvjeti, prvi put se pojavljuju kriterijumi za zapošljavanje nastavnika, nije ih do sada bilo.
Šta ste tražili?
BOŽOVIĆ: Na prijedlog Sindikata usvojeno je da se prilikom zapošljavanja kandidata vrednuje njegova prosječna ocjena završenog fakulteta, dužina čekanja na Zavodu za zapošljavanje, preporuka prethodnog poslodavca, ako ga je bilo. Onda za izbor direktora, pojavljuje se prvi put novina da će kandidati proći i pismenu provjeru opšteg znanja i da se vide njihove menadžerske sposobnosti. Bitno nam je da se znaju jasni kriterijumi za zapošljavanje radnika i direktora. Do sada smo zamjerku imali da se nijesu birali najbolji, nego po partijskom, rođačkom, prijateljskom ključu i da je to bilo dominantno u odnosu na kvalitete zaposlenog.
Jeste li slali neke sugestije resornom ministarstvu da se unaprijedi zakon, a da one nijesu uvažene?
BOŽOVIĆ: Skoro i da ih nema, osim prigovora učenika na ocjenu. Tu pokušavamo da nađemo neko kompromisno rješenje. Ministarstvo insistira da učenik može u bilo kom periodu i na bilo koju ocjenu da se žali i da je škola dužna da formira komisiju i obavezno da se preispita ocjena nastavnika. U nekim rješenjima u Srbiji, Hrvatskoj imamo situaciju da se ne obara svaka ocjena, u smislu da se formira komisija i da se nanovo preispituje, nego direktor formira manju komisiju ili na nivou uprave, direktor, psihološko-pedagoška služba, eventualno još razredni starješina procjenjuju da li je zahtjev učenika ili roditelja opravdan. Ako procijene da jeste, onda se formira komisija.
Tu smo, čini mi se, našli neki stepen kompromisa, još nije ušlo u završnu verziju nacrta zakona, makar kad se popravni ispit polaže pred komisijom. Tada učenika, da podsjetim, ispituje predmetni nastavnik, razredni starješina i još jedan nastavnik iz iste ili srodne grupe predmeta. Imali smo slučajeve da učenik preda prazan pismeni rad, a u usmenom dijelu kaže da ne zna, nije učio i komisija konstatuje i upiše jedinicu. Onda se učenik žali direktoru i traži novo ispitivanje sa izuzećem predmetnog nastavnika i škola je dužna da postupi po njegovom zahtjevu. To nam negdje nije logično. Ako ste komisijski ispitani i tri kvalifikovane osobe konstatovale su da ništa nije znao, pa šta onda da ga ispituje nova komisija. To je taj kompromis, da ako se procijeni da učenik nije zaslužio da popravi ocjenu, da dobije prelaznu, onda ne bi imao pravo prigovora.
Uprava dužna da procesuira napadače na nastavnike
Sindikat je ranije uradio istraživanje o nasilju koje trpe nastavnici od učenika, roditelja ili zaposlenih u školi. Nakon toga ste zatražili da nastavnici dobiju status službenog lica. Jeste li zadovoljni postupanjem nadležnih?
BOŽOVIĆ: Kroz izmjene Krivičnog zakonika uvodi se novina da će se naš posao tretirati kao posao od javnog značaja. Zahtijevamo od 2023. godine da se to desi, upućivali smo dopise Ministarstvu pravde, ali sve do decembra prethodne godine nije se dešavalo ništa. U decembru su nam rekli da će nešto da se radi po tom pitanju. Primjedbe smo poslali da pojačaju taj član. Problem je što smo do sada imali situaciju da bi se napad na nastavnike završavao ćutanjem, uprava bi, čak, sugerisala nastavniku da ne ide u policiju, da se ne obraća sudovima, tužilaštvu. Nastavnik bi se povlačio. Sada će uprava biti dužna da procesuira počinioce napada na nastavnike. Ohrabrivaćemo i nastavnike da prijave takve slučajeve.
Tražiće od jeseni da se uvećaju plate
Jesu li prosvjetari danas zadovoljni uvećanom platom, koliko iznosi prosječna njihova zarada i da li planirate, možda, da tražite uskoro novo uvećanje?
BOŽOVIĆ: Tražićemo od jeseni novo uvećanje. Prošle godine smo imali dva uvećanja zarada ukupno 17,5 do 18 procenata u neto iznosu i tu ne možemo biti nezadovoljni. Plata početniku profesoru koji tek počinje i koji je stekao licencu je 870 eura, a s nekim dodacima razrednog starješinstva, čas, dva honorara, dođe se i do preko 1.000 eura. Pojedine starije kolege i koleginice imaju i do 1.300 1.400 eura. Kod nastavnog osoblja prosječna plata je više od 1.000 sigurno, a kod nenanstavnog osoblja je minimalac 600 eura. Plata je na nivou pristojnosti, ali ima prostora da od jeseni ponovo tražimo uvećanje. Ne znamo za koliko, vidjećemo i odlučićemo na našim organima. Ne znači da će Ministarstvo odmah da kaže na naš prijedlog da je to u redu. Biće pregovora, vidjećemo šta i kako dalje.
U dijelu javnosti se čuju sugestije da bi trebalo pronaći poseban model da se nagrađuju oni nastavnici koji kvalitetno rade u obrazovnom sistemu i postižu sjajne rezultate, a istovremeno da je nužno riješiti izazov pojedinih koji ne rade kako treba. Šta Vi mislite o tome?
BOŽOVIĆ: Nigdje nemamo situaciju da su svi zaposleni isto kvalitetni u bilo kojoj profesiji. Imamo u sistemu i onih koji nijesu baš reprezentativni primjeri prosvjetnih radnika, kao što je situacija u ostalim oblastima. Bilo je prijedloga da postoje određene nagrade za one koji se izdvajaju, koji su posvećeni radu i unapređenju obrazovnog sistema. Očekujem iz Ministarstva da se radi na rješavanju tih pitanja. Tu smo da podržimo inicijative i damo doprinos.
U zahtjevima studenata ima elemenata politike, Sindikat se time ne bavi
Kako gledate na proteste koje je pokrenula neformalna grupa studenata ,,Kamo śutra“?
BOŽOVIĆ: S obzirom da u zahtjevima ima elemenata politike, a kako se Sindikat prosvjete ne bavi politikom, takva pitanja ne komentarišemo.
