Većina direktora koja su odlučila da tuže državu, dobila su spor na osnovnim sudovima, što je kasnije potvrdio i Viši sud. Bratić napominje da su sudovi na osnovu prezentovanog teško mogli donijeti drugačije presude.
„Nijesu upoznati sa procedurama rada ministarstva, jer tuženi tj. ja u ime resornog ministarstva nije pozvan na saslušanje niti jednom od ročišta, niti je pozvan na razgovor sa Zaštitinicom imovinsko-pravnih odnosa. Tako da šteta koja je nastala po državu su u suštini troškovi suđenja pošto su direktori, osim u izuzetnim slučajevima kada im se nije moglo naći radno mjesto, ostali u prosvjeti. Te troškove suđenja u suštini je prouzrokovala institucija Zaštitinika, jer je u početku ta rješenja ministarstva branio kao zakonita, a onda odjednom da nijesu. To je inače presedan, da teret troškova suđenja treba da plati rukovodilac neke institucije“, poručila je Bratić.
Smatra da je u pitanju pravni mobing i politički progon i pravno nasilje, kojima je bila izložena tokom mandata.
„Neću odustati bez borbe. Ići ćemo na sve instance i pitati se zašto su neki postupci zastarjeli, zašto se ne traži odšteta od svih, zašto se počinje ta nezakonita praksa sa mnom i td. Kakav god da bude epilog, ja i pravni tim ćemo tražiti da se postupi isto prema svima, a ako je nešto zastarjelo kada je Zaštitnik trebao da reaguje, onda neka Zaštitnik i plati“, poručila je Bratić.