Bivši Ambasador Crne Gore u Vatikanu i Italiji zna da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.
A novac je novac. Prijeko je potreban da se restaurira Dom Mornarice u Kotoru, pa se zato svojski potrudio admiral da upozna četvoromandatnu sa velikim kulturnim i društvenim nasljeđem Mornarice, poslije Crkve, kako je kazao, najstarije postojeće institucije u Crnoj Gori i najstarije postojeće pomorske organizacije na svijetu.
Verbalno razigrani dvostruki ambasador bivše vlasti je, da se naslutiti, oduševio četvoromandatnu ministarku.Lijepim riječima, a za to je na koncu dobijen i ugovor o finansiranju rekostrukcije Doma, ispričao je sve što treba o Mornarici.
Ili možda bolje, skoro sve. Ministarka je ostala nijema. Ne bukvalno, ali zaista, da je sve to znala, vodila bi računa kako upotrebljava riječ ustaša i na koga se ona odnosi.
Reći za Borisa Dežulovića, najpoznatijeg kolumnistu na Balkanu i trodecenijskog borca protiv nacionalizma i primitivizma, zbog njegovog kritičkog osvrta na litije, da jeustaša i magarcac, ne trpi nikakvo pojašnjenje. A još manje kvalifikacija da su Crnogoraci nastali etničkim inžinjeringom, nazivajući ih, u intervjuu za Srpsku Televiziju, novocrnogorcima, montenegrinima, dukljanima, milogorcima.
Valjda oduševljen priličnom svotom novca koju je Bokeljska mornarica dobila od ministarke Bratić, admiral Bokeljske mornarice se vjerovatno ne sjeća riječi svoje gošće da mauzolej sa Lovćena treba ukloniti.
Taj projekat četvoromandatne značio bi vraćanje Aleksandrove kapele, čime bi se s gorostasnog Lovćena uklonio svaki simbol Crne Gore.
Ali, zašto bi to bivšem ambasadoru u Vatikanu i Italiji, koji je zastupao crnogorske interese, u kojoj žive ljudi koji su, po riječima njegove gošće, nastali etničkim inžinjeringom, smetalo? Kad se bolje razmisli, zaista nema razloga.
Žena četnik, kako je za sebe ponosno kazala četvoromandatna ministarka, koju je baka naučila da se Crnogorke udaju u crnini jer žale za izgubljenim Kosovom, završila je posao u Kotoru.
Završio je i admiral. Bogu hvala, koje god vjere bio, dobro je i za jedne i za druge.
Kletve, huljenje, mržnja, laži i još mnogo toga, ostaju za neko drugo vrijeme.
Sad je ovo što je na sceni potrebno da bi javnost razumjela velikodušno davanje iz trezora spske vlade u Podgorici.
