Dobar dan haosu: Sve se maksimalno prosipa, obesmišljava, tone u nepostojeće, zavrće u istom danu sa jedne strane na opozitnu drugu. Ne zna se više što treba ispuniti za približavanje Evropskoj uniji, što za kompletnu srbizaciju Crne Gore, što samo za Srpski svet?
Svi igraju sve. Ministar vanjskih poslova se svojski trudi ne samo da devastira diplomatiju, nego da se, što Srbiji što sebi, izvinjava zbog trenutnog crnogorskog statusa nezavisne države. Ministarstvo prosvjete, nedaj bože, nauke i sporta trijumfalno završava rušenje kompletnog školskog sistema. Ne zna se da li u idućoj školskoj godini djeca moraju ići u školu ili govedarnik?
Evropa nas tješi na način da pažljivo prati crnogorske političke prilike, i ako je najnovije, po svoj prilici, sama kreirala. Drži se Dritana koji postaje sve nemoćniji i sve veći protivnik i samom sebi. Crkva izdaje sertifikate za posao i stepen stručne spreme, naređuje da ne treba gledati za konjski nokat i druge sitnice. Kakvi konkursi? Po dubini se postavljaju partijski i kućnoprijateljski kadrovi, baška kumovi i rođaci?
Zabranjuje se ma kakva pomoć organizacijma koje se bore za jasnu atifašističku orjentaciju društva, obesmišljavaju i devastiraju spomenički lanci posvećeni žrtvama fašizma na crnogorskoj teritoriji. Larma se i falsifikuje...
Zamislite da odavno nije bilo one fašističke vjernosti Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao što su bile litije. Treba ih stalno ponavljati, jer još uvijek kompletno pravoslavno stanovništvo Crne Gore nije do kraja sluđeno. Krivokapić to zna, a svakodnevno je mamuzan od svoje Srpske pravoslavne crkve da što prije potpiše takozvani temeljni ugovor, tobože Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom? To ne znači da je poznat sadržaj pomenutog dokumenta u Crnoj Gori.
Da li malo pod gasom ne znamo, ali je premijer ovih dana ponovo obećao rečeni potpis. Neka, bar će se postojeća kriza znatno brže, naravno i za sada dramatičnije riješiti. Ma koliko od crnogorske javnosti krili do sada sadržaj temeljnog ugovora, crnogorski intelektualci ga znaju napamet i na neviđeno. Bude li zaista premijer potpisao, Katnić ga mora uhapsiti. Čak i u slučaju da to ne uradi, Katnić rizikuje sopstveno hapšenje, što mu kao starom liscu ne pada na pamet.
Kazna za očiglednu veleizdaju nije ista kao za saobraćajni prekršaj. U pitanju su godine robije. Ništa drugo u ime odbrane ustavnog bića Crne Gore ne treba činiti osim imenovati za sud advokata Nikolu Martinovića kao državnog branioca. Ili nešto manje poznatog Nikolu Beladu. Nijesu baš svi advokati dovoljno dobro upoznati sa pomenutom materijom, neki su prema Crnoj Gori još i zlonamjerni.
Dakle, među bezbroj dosadašnjih falš obećanja, od kojih nijedno nije ispunjeno, obećanje o potpisu temeljnog ugovora najkrupnije je i po posljedicama najdramatičnije. Potpisnik ovih redova još uvijek je uvjeren da mašinski inženjer, bez obzira na visoku mjeru sopstvenog podaništva Srpskoj pravoslavnoj crkvi, nema dovoljno lične hrabrosti za toliku samoubilačku radnju. Zna on dobro da se na presudu može žaliti i Strazburu, ali mu izgledi tamo nijesu bog zna kakvi.
Demokrate bi na vijest o premijerovom hapšenju digli veliku prdnjavu. Što se Demokratskog fronta tiče, koji i onako želi kraj Krivokapićeve ere, negativno reagovanje bi se odnosilo samo na Katnića, kao predstavnika omražene stare vlasti.
Demokrate su najveći vjernici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Predsjednik Bečić još ne shvata da je zaostavština njegovog omiljenog mitropolita Amfilohija definitivno likvidirana, da su njegovi kadrovi rasuti u provinciju, da više nema ni titula kojima je Mitropolija raspolagala. Ako je Demokratama ljubav prema Amfilohiju predstavljala mjeru vjernosti SPC, hoće li se okrenuti protiv Joanikija? Ne treba brinuti, jer će isti stepen ropske poslušnosti ponoviti puzajući za Joanikijem: „Mir je naša nacija?“
Možda je sugestija suviše cinična, ali ipak treba oprezno provjeriti da li će Vlada zaista ispuniti obećanje o tri litra ulja? Možda je, dakle, grijeh, ali ja ni u to ni jednog trenutka nijesam povjerovao.
Može li, konačno, ova vlast ispuniti istorijsko obećanje o prijemu Crne Gore u EU 2024. godine? Prognoza je realna, prijem u EU tada izvodljiv, ali ne u izvedbi sadašnje vlade, odnosno sadašnje parlamentarne većine, tačnije u izvedbi pobjednika izbora od avgusta prošle godine. Ne, iz prostog razloga što više od 90 odsto sadašnje parlamentarne većine nije jednostavno opredijeljeno za vrijednosti Evropske unije. Vidjelo se to više nego jasno prilikom glasanja u parlamentu o Rezoluciji o Srebrenici.
