Manjak prostora, loša zvučna izolacija, krov kome je prijeko potrebna rekonstrukcija i činjenica da je za svaku, makar i najsitniju popravku, potrebno angažovati ne samo majstore već i druge institucije, budući da je zgrada starog Engleskog poslanstva u kojoj se nalaze zaštićeno kulturno dobro, problemi su s kojima se Muzička akademija na Cetinju već godinama nosi.
Do dana kada se ekipa Pobjede zaputila na Cetinje u posjetu ovoj najvažnijoj muzičkoj instituciji u Crnoj Gori, koja je edukovala brojne svjetski priznate instrumentaliste, Muzička akademija je već trebalo da bude u svojoj zgradi. Kamen temeljac je postavljen prije deset godina na Dan državnosti uz entuzijazam tadašnjih čelnika i države i Cetinja za poseban univerzitetski kompleks fakulteta umjetnosti na Cetinju, no do danas je samo Fakultet likovnih umjetnosti dobio svoju zgradu.
NA LAGANOJ VATRI
Upravo je čekanje momenta da se uđe u nove prostorije bio jedan od razloga da se neki od neophodnih radova na zgradi koju koriste odlože ili ne urade, rekao je nam je dekan Muzičke akademije Bojan Martinović.
- Mi smo nekako dugo na toj laganoj vatri i svako neko ulaganje u posljednjih nekoliko godina smo promišljali i mislili da je bolje da sačekamo. I u tu novu centralnu zgradu, koja je skoro gotova i za koju ćemo dobiti upotrebnu dozvolu, ćemo morati da uložimo – rekao je Martinović za Pobjedu.
Posljednja kompletna restauracija objekta je urađena 2012. godine. Djelimično je time riješen problem grijanja, budući da su dolazili ogromni računi za struju, pa je urađena kompletna termalna zaštita, drvenarija. Osim što im na naplatu dolaze stvari koje je u tom rekonstrukcionom procesu trebalo uraditi bolje, i dalje se ulaže u razne popravke, krečenje i slično.
- Imali smo strašan problem sa drvenarijom. Bar dva mjeseca smo kasnili s tim jer za svaku intervenciju moramo da dobijemo dozvolu od Uprave za zaštitu kulturnih dobara – objasnio je Martinović.
Ispred starog Engleskog poslanstva, smještenog na najljepšoj tački u gradskom jezgru Cetinja, blizu Plavog dvora i parka, dočekao nas je zvuk trube. Truba se čula na parkingu, u hodnicima, iza zgrade, a zatim je još dugo odzvanjao njen umilni i strogi zvuk koji je u startu dominirao nad cijelim horom, violončelom, klavirom i još jednim dijelom duvačke sekcije iz neke od vježbaonica.
Manjak prostora za probe je studentima najveći problem, tvrdi Martinović. Neki od njih termine za vježbanje dobiju tek u kasnim večernjim satima. Zgrada je upravo zbog toga stalno poput košnice u kojoj se smjenjuju ne samo melodije i tonovi, već i mladi ljudi željni da što više nauče.
To što imaju na raspolaganju samo 680 kvadratnih metara, što je ispod svih standarda, dijelom usporava i otvaranje novih odsjeka.
- Mi smo se fokusirali na postojeće studijske programe. To je nekadašnji studijski program gudački instrumenti, zatim duvački instrumenti koji nijesu do kraja zaokruženi, fale nam horna, oboa i fagot. Tu su klavir, gitara i harmonika i Opšta muzička pedagogija. Studijski programi, kao što su neka muzička produkcija koja je u okruženju zaživjela kao samostalni studijski program, još ne postoje. Radi se o tome da mi ne možemo da upisujemo studenata koliko bi željeli, da otvaramo nove studijske programe. Ono što je suština našeg obrazovanja, a to je ta praksa, mi nemamo našu koncertnu dvoranu i vrlo često smo uslovljeni time da li u Ministarstvu kulture ima koncert ili izložba ili neki njihov program, jer to su naše da kažem dvorane ili ,,Zetski dom“ ili u Podgorici u KIC-u. Tako da dnevno funkcionisanje bi bilo mnogo rasterećenije, a da ne pričam da bi mogli da planiramo i neke složene produkcije – rekao je Martinović.
LIMIT
Na oba nivoa studiranja na Muzičkoj akademiji na Cetinju trenutno studira oko 120 studenata i, prema mišljenju dekana, to je limit i ne bi mogli da odgovore na potrebe većeg broja polaznika. Kad je u pitanju nastavnički kadar, samo šest profesora dolazi sa strane a svi ostali su iz Crne Gore. Gostujući profesori podučavaju instrumente za koje ne postoji kadar u Crnoj Gori.
Na Muzičkoj akademiji postoje bečelor i master programi, a prošle i ove godine su organizovali i specijalističke studije po starom sistemu. Šta će biti ubuduće zavisiće od toga kako će novi zakon o obrazovanju regulisati.
- Svi smo u ovoj zgradi. To je zgrada koja mora da radi 24 časa dnevno jer pored nastave ovdje se odvija i vježbanje, studenti vježbaju i za svoje ispite i za svoja predavanja. Koristimo još neke dodatne prostore, koncerte nekad organizujemo i u dvorištu škole, ali znate i sami da bi bilo divno da je to sve pod jednim krovom – rekao je Martinović.
Instrumenti su u solidnom stanju, prije svega zato što ih čuvaju i rade oko njih.
- Imamo dobre majstore koji ih održavaju i to nije problem. Mi imamo problem nedostatka instrumenata s jedne strane a s druge, i da ih imamo, ne znamo gdje bismo ih stavili – pojasnio je dekan.
Osim drvenarije, izolacije i manjka prostora, jedan od ključnih problema je krov koji, kao i uostalom većina krovova na Cetinju, prokišnjava. Naša ekipa zatekla je i peškire na prozorima koji, slobodnom procjenom, imaju dvostruku ulogu: i da spriječe promaju i da zaustave kišu da pravi mini-vodopade. To ne umanjuje inspirativnost prostora i ne zaklapa mogućnosti da se prilagodi potrebama onih koji u njemu stvaraju svoju magiju.
DODATNA ULAGANJA
Zgrada Muzičke akademije će biti prostor od nekih 5.000 kvadratnih metara, biće namjenski urađen za potrebe studenata i osoblja ali će, i nakon što bude gotova, zahtijevati dodatna ulaganja dok se ne dovede do zacrtanih standarda po pitanju prilagođavanja prostora, izolacije prije svega i kupovine najsavremenijih instrumenata.
- To ne može da bude projekat samo Muzičke akademije i Univerziteta Crne Gore, nego projekat cijele države – smatra Martinović.
Nijesmo, kaže on, jedini u regionu koji Muzičku akademiju čekaju nešto više od 40 godina (od 1980. godine kad je Akademiju osnovala profesorica Manja Radulović-Vulić), Zagreb i Beograd su je čekali mnogo duže. U slučaju Hrvatske, prema riječima Martinovića, veliku ulogu odigrala je i činjenica da im je tadašnji predsjednik Ivo Josipović po zanimanju bio pijanista i muzički pedagog.
- Bilo je problema kada je krenula izgradnja oko nekih voda te pravno-imovinskih odnosa, ali je svejedno, sa ove pozicije smatram da je previše vremena prošlo i mislim da je ključno da se cijela država uključi – rekao je Martinović.
Tender je raspisan i u tom smislu je odgovor Rektorata i njihov odnos prema potrebama Akademije vrlo obećavajući.
- Ako ima novca, sve može biti gotovo za godinu i po, dvije. Ostaje nam da vidimo – rekao je Martinović, koji će na čelu ove institucije biti do 30. oktobra.
Kada su u pitanju uspjesi koje, uprkos svim problemima koje imaju, postiže ova institucija, što na pojedinačnom što na kolektivnom planu, dovoljno govori podatak da su na posljednjem Vijeću Asocijacije evropskih konzervatorijuma (AEC), održanom prije nekoliko dana, primljeni u punopravno aktivno članstvo ovog udruženja. Priznanja ovog tipa preporuka su, sama po sebi, za novi dom budućnosti crnogorske muzike.
Rekonstrukcija potrebna i na zgradi koja već postoji
Centralna zgrada, koju će koristiti sve tri akademije za grupne aktivnosti, je spolja bezlična, poput nekog velikog hangara u industrijskoj zoni. Spoljni omotač, da ne kažemo zidovi, se otvara i na taj način se obezbjeđuje prirodna svjetlost. Na dva je nivoa i namijenjena je da služi kao pozornica ili izložbeni prostor, te za biblioteku, kafe-bar i probe. Ima i poseban dio za kancelarije. Ispod zgrade je ogroman podzemni parking.
Problema je, kako nam je rekao Bojan Martinović, bilo više, od voda koje su zatekli na građevinskom prostoru pa do materijala koji su korišćeni u izgradnji. Centralna zgrada će, očigledno je, sa svih strana morati da prođe još jedan krug sanacije prije nego počne da se koristi.
Problem grijanja tog ogromnog prostora i tri zgrade koje su planirane u tom kompleksu biće riješen ogromnom kotlarnicom koja će raditi na struju i na lož ulje.
Zatekli smo i kante u koje se sakuplja voda s krova, što znači da je rekonstrukcija neophodna od vrha do dna prije nego počne druga faza prilagođavanja pred useljenje.
Sreća je što su zidovi debeli
Ekipa Pobjede je u obilasku zgrade Muzičke akademije na Cetinju, zadivljujućeg sjedišta starog Engleskog poslanstva, porazgovarala i sa studentima koje je zatekla u toku proba. Nije nam bilo dozvoljeno da prekinemo probu hora, budući da je pred njima bio važan nastup, ali smo kontrabasistu Viktora Minića, koji je na prvoj godini master studija, zatekli na zagrijavanju.
On je istakao da je najveći problem upravo manjak prostorija, posebno jer je njegov instrument veliki i nije ga lako svaki dan donositi od smještaja do Akademije.
- Što se tiče izolacije, ona je veoma slaba, jedino je dobro što je zgrada stara, pa su zidovi dosta debeli. Kao što i sami čujete, truba se čuje do doma koji je udaljen stotinjak metara od zgrade, mada to je u ovom slučaju više do instrumenta nego do same izolacije. Ali generalno uslovi su okej, osim što bi bilo dobro da ima malo više učionica, da se malo rasterete termini, pošto nas generalno ima dosta i ovih koji sviraju i vježbaju na Akademiji, uključujući i mene, koji moraju da se snađu pa često sviraju po hodnicima i ostalim prostorijama – rekao je Minić.
Truba, koja je preuzela zvučni prostor, se čula iz potkrovlja. Nju je svirao Vuk Kuč koji je na drugoj godini redovnih studija. Kaže da bi vježbao u stanu koji iznajmljuje, ali u zgradi ima dosta starijih stanara kojima buka ne prija. Na Akademiji mu, svakako, više prija. On se na izolaciju nije žalio.
- Pošto sviramo najglasniji instrument, nama toliko i ne smetaju drugi instrumenti. Veliki nedostatak ove zgrade je to što imamo veoma mali broj učionica i ne možemo da uskladimo najbolje termine za vježbanje – rekao je Kuč.
