Kako navode, od 179 sjednica ukupno, čak 104 su bile telefonske.
Ovaj mehanizam, predviđen isključivo za hitne i vanredne situacije, sada se, kažu u CGO, uobičajeno koristi za donošenje ključnih odluka – od bezbjednosti i budžeta do obrazovanja, zdravstva i životne sredine.
“Na ovaj način, Vlada odlučuje o brojnim kadrovskim rješenjima, uključujući i smjene i imenovanja rukovodnih lica u ključnim bezbjednosnim institucijama, zatim seriji nacrta zakona (poput onih iz oblasti obrazovanja) ili prijedloga izmjena zakona (npr. o budžetu, spriječavanju pranja novca i finansiranja turizma), viznim olakšicama za države izvan šengenskog režima (UAE, Jermenija, Egipat, Uzbekistan, Kazahstan…) protivno i preuzetim obavezama na putu ka EU, kontroverznim sporazumima sa UAE koji su izazvali javnu zabrinutost u Crnoj Gori, ali i u Briselu, kao i mnogim drugim važnim ekonomskim i infrastrukturnim temama donoseći na brzinu odluke koji će imati posljedice na duge staze”, saopštili su iz CGO.
CGO je, dodaju, na ovo pitanje skrenuo pažnju javnosti kroz prvi presjek, nakon devet mjeseci rada Vlade Milojka Spajića, kada je odnos telefonskih i redovnih sjednica bio gotovo izjednačen sa 49.3 odsto telefonskih.
“Na sljedećem presjeku, poslije 15 mjeseci, imali smo već 57.53 odsto telefonskih sjednica. Ovakva praksa obesmišljava demokratske principe, jer se odluke koje se tiču svih nas donose često noću, vikendom i putem aplikacija za dopisivanje, ali i uz sve brojnije oznake nekog stepena tajnosti na usvojenim materijalima”, ukazuju iz CGO.
Poručuju da telefonske sjednice moraju biti izuzetak, ne pravilo.
“Demokratija ne funkcioniše na „mute“, već zahtijeva otvorenost, argumentaciju i odgovornost”, zaključili su u CGO.
