Sada je manje bitno što CHO nije podnosio nikakve prijave Tužilaštvu, već smo samo i na adrese tužilačke organizacije proslijedili naše saopštenje od 06. aprila ove godine. U međuvremenu smo obaviješteni, na naše ponovljene upite, jer je “izviđaj” trajao više od osam mjeseci (?!), da je nadležno tužilašto po sopstvenoj inicijativi pokrenulo postupak.
Ono što je u ovom krajnje problematičnom slučaju važno za sve građane Crne Gore i za vladavinu prava u našoj zemlji, jeste činjenica da Tužilaštvo ne smije da pokrene postupak protiv lica koja pripadaju Crkvi Srbije. To je suština ovog slučaja.
Dakle - “nema elemenata krivičnog djela” kada srpsko-ruska propagandna nacional-šovinistička glasila negiraju i potiru našu državu i promovišu njenu “ukrajinizaciju” - ukoliko se ne pripoji Srbiji?! Da li treba Tužilaštvo da podsjećamo što znači “ukrajinizacija”? Ili koja organizacija širi narativ o “Maloj Ukrajini”?
Istovremeno - Tužilaštvo u Crnoj Gori, kada slobodni građani i intelektualci, kao dr Boban Batrićević, na primjer (i za primjer!) ukazuju na destruktivno, anti-državno i nacional-šovinističko djelovanje Crkve Srbije (za koje ima stotine i stotine slučajeva, akata, izjava i drugih dokaza, u koje spada i pomenuti gnusni pamflet i mnogi drugi tekstovi sa “In4s”) - odmah podiže optužnicu!
Jasno je da imamo situaciju koja pokazuje da tužilačka organizacija u Crnoj Gori ne želi da štiti sopstvenu državu, ali zato poslušno i servilno brani Crkvu Srbije!
Odnosno, još gore: kada pripadnici Crkve Srbije vrijeđaju i omalovažavaju i samo postojanje naše države, kada pozivaju da se ona ukine ili uništi - tu Tužilaštvo ne vidi nikakav problem. Ali, kada neko piše o tom i takvom destruktivnom i anti-državnom djelovanju crkve sa sjedištem u Beogradu, Srbija, onda crnogorsko tužilaštvo spremno skače optužnicama za delikt mišljenja i slobode govora!
Tužilaštvo, dakle, ignoriše državu Crnu Goru, a straši se Crkve Srbije!
To je nedopustiva situacija koja predstavlja veliku sramotu za sve časne ljude u našoj, crnogorskoj tužilačkoj organizaciji i u cjelokupnom pravosuđu. Ona je opasna i neodrživa.
Suđenjem dr Batrićeviću, s jedne, i ćutanjem na krivična djela iz pamfleta “Ujedinjenje ili ukrajinizacija”, s druge strane, crnogorska tužilačka organizacija pokazuje da je i sama opredijeljena za to “ujedinjenje”, tj. da bi dopustila “ukrajinizaciju” Crne Gore.
Dame i gospoda u Tužilaštvu imaju još prilike da - u oba pomenuta slučaja - postupe pravno i pravedno i da pokažu da nemaju straha, ni zazora, kada su interesi svih naših građana i naše zemlje u pitanju. Za to imaju ljudsku, moralnu i pravnu obavezu, saglasnu Ustavu Crne Gore i zakonima naše zemlje.
