„Bečiću – Vučiću“, uzvikivao je dio građanki i građana tokom prvog studentskog protesta u Podgorici. Nema te parole koja bi realnije i doslovnije opisala politiku vječitog parazitiranja i najbesprizornijeg beščašća, koju sprovodi partija na čijem je čelu samoproglašeni zamjenik premijera. Puni smisao navedenoj komparaciji dao je sam Bečić, relativizacijom masakra na Cetinju.
Sramnoj terminološkoj odrednici „događaj“, falila je samo riječ „situacioni“, omiljena opisna fraza ministra koji nakon duže od mjesec očito nije utvrdio da li je odsjaj na njegovim naočarima zabilježen objektivom kamera. Narcisoidne Demokrate od bavljenja ličnim i partijskim marketingom, zapravo nemaju kad da razmišljaju ni o čemu drugom. Jedino botovska mreža i filmske ekipe angažovane za potrebe pravljenja propagandnih spotova i fotografija rade u punom kapacitetu.
60Nelogično je, reče Bečić, od političara zahtijevati odgovornost, jer premijer i Vlada, a naročito on kao koordinator službi bezbjednosti, nijesu adresa za pitanja u vezi sa posrnućem bezbjednosnog sistema. Ali nam časni potpredsjednik Vlade ne reče kojoj instanci treba da se obratimo, ako se kompletna Vlada proglasila nenadležnom. Bečić, časti mu, ni sebe ni svoje partijske vojnike ne smatra odgovornima. Istini za volju, u čast se ovoga puta nije zakleo, ali kao da jeste.
Kako reče prepošteni Aleksa, postoje politički obrasci, a upravo oni koje je njegova partija uspostavila po dubini, širini i visini, udžbenički su primjer najbeskrupuloznijeg političkog personalitija koji je nezabilježen u Crnoj Gori, a moglo bi se reći i šire. Sve čega su se dotakli, od energetskog do bezbjednosnog sektora, razorili su do temelja. To je jednačina koja se dobija zbirom nekompetentnih uhljeba, takoreći dobro obučenih politikantskih stažista i trgovačko klijentelističkog pregovaranja.
Partija koju je, bez dileme, najlakše potkupiti. Prihvataju sve što im se ponudi, jer vlast je vlast. Samo nek je što više fotelja, službenih automobila duženih za privatnu upotrebu, putovanja o trošku građanki i građana, prepunih džepova i naravno popeka.
Tačno je da se pregovarački mehanizam svako sa svakim, koji je oličenje neprincipijelnog političkog bluda ustalio od vaspostavljanja tridesetoavgustovske vlasti. Demokrate su, ipak, najilustrativniji model funkcionerskog parazitiranja. Čak se ni ratni huškači, koji su decenijama bili nepravedno ugrožavani nijesu toliko okoristili, ne prezajući niti od jednog oblika zloupotrebe državnih resursa. Naprotiv. Nema tog broja izmišljenih resora i funkcija kojima bi apetiti Demokrata bili zadovoljeni.
Da se razumijemo, PES je na relativno identičnoj političkoj ravni. Tanka je linija između ideoloških ekstrema i bezidejnih politikanata. Stoga je bilo veoma lako privezati Bečića i Spajića na Mandićev politički povodac. Razlika je više iskustvene, a manje strateške prirode.
Spajić, očito, nema zeru autoriteta unutar svoje, nacipopulističke partije, niti se previše trudio da ga izgradi. Milojko je politički podvojena ličnost. Kao premijer, najradije bi se otvoreno distancirao od svojih nadležnosti, što uglavnom i čini, služeći se najjeftinijim tehnikama zamajavanja javnosti. Kad treba skrenuti fokus s teških tema, pretvara se u Milojka koji je prosječan građanin, koji se ni po čemu ne razlikuje od nas, običnih smrtnika.
Cvrčkov pamflet namijenjen studentima, bješe mučno čitati. Forma bez sadržine i makar jedne, iole smislene rečenice. Jer Milojko nema odgovore. Jer je jedini odgovor na pitanje šta je urađeno od 1. januara veliko i porazno ništa.
Milojko bi se zavukao u svoj hazardersko-kripto svijet, ali ga svako malo uznemiravamo pitanjima koja nijesu u skladu sa njegovom Twitter agendom. Razotkrivamo da nije u Crnoj Gori, iako nas pozdravlja sa pijace i kvarimo mu populističku kampanju. On bi da balansira između ambasada i kontrarevolucionarnog vođstva. Opoziciji kompromisni Mandićev papirić, crkvi groblja.
No, nijesu stvari u politici tako jednostavne. Probao je Milojkov prethodnik sličnu, samo mnogo samouvjereniju igru i postao marginalac. A kad smo već kod Abazovića, možda bi Milojku valjalo da pogleda kako je Dritan, bez ikakve evaluacije, zbog ličnih frustracija smjenjivao ministre iz SDP-a.
Region se probudio iz dubokog sna, a zajedništvo je veličanstveno posmatrati
Pamtimo i da je upravo Milojko onomad, uprkos isključenju Andreja Milovića iz partije, govorio kako će njegov ostanak na poziciji ministra zavisiti od učinka Ministarstva pravde do junskog IBAR-a. Dobismo IBAR, ali Milović ne ostade u Vladi. Neka čudna, obrnuta evaluacija, prema kojoj će i Šaranović i Bečić zadržati funkcije.
Jednako je besmislena Spajićeva logika, koliko i Bečićev pokušaj da lopticu kojom su protesti ispolitizovani gebelsovsko-vučićevskim metodama prebaci u studentsko dvorište. Svi spinovi su im se, kao i Vučiću, obili o glavu, jer kad omladina bez političkog interesa ustane tražeći pravdu, opasna SNS taktika samo je kontraproduktivna.
Dok prorežimski mediji zaludno kao krajnji domet protesta i blokada predstavljaju prisustvo Blaža Đukanovića, a nacrtali bi i Mila, vrsni studenti drže čas pristojnosti, morala, poštenja, integriteta, istrajnosti, odlučnosti i mnogo čega drugog što ne stanuje u foteljaškim umovima vlasti. Studenti i studentkinje hodaju uspravljenih glava i ispravljenih kičmi. Ne kupuju se državnim novcem i partijskim knjižicama. Jer nije sve u brojkama i porodično-kumovskim vezama.
Zato je Bečić ponajmanje pozvan da nam drži lekcije o empatiji, jedinstvu i solidarnosti, jer oni ništa od navedenog nijesu pokazali čak ni prema žrtvama i njihovim porodicama. Čak se ni protokolarno nijesu pojavili na komemoraciji, te bijednim manipulacijama sami sebi uskaču u stomak. Odavno su prevazišli čak i Uru u nivou političkog licemjerstva u kriznim situacijama.
Nasuprot bijednoj i agresivnoj politici, koja se vodi isključivo prema Vučićevim obrascima, stoje studenti i studentkinje i mi sa njima, jer građanska hrabrost nema i ne smije imati cijenu. Slobodarski duh nasuprot duhovima iz paralelnih univerzuma. Opijeni daškom čistog vazduha nakon dugog boravka na mračnoj vjetrometini, napokon smo nadomak svjetlosti.
Region se probudio iz dubokog sna, a zajedništvo je veličanstveno posmatrati.
