Kada je najavljen početak gradnje auto-puta Bar – Boljare i kada su objavljeni podaci o cijeni dionice Smokovac – Mateševo na prvi mah djelovalo je da će se sintagmom „iz nigdje u nigdje“ na najjednostavniji način obuhvatiti neobjašnjiv nesklad između ogromnih troškova, ne tako udaljenih lokacija čije je povezivanje zamišljeno i vrijeme za koje će vožnja od jednog do drugog biti skraćena nakon što se najavljeni projekat vijeka završi.
Ukoliko ste to još uporedili, na primjer, sa cijenom izgradnje auto-puteva u Hrvatskoj, argumenata da se protivite ovakvoj investiciji nije vam nedostajalo, a još ako biste najavljenu cijenu posmatrali naspram crnogorskog BDP-a ili javnog duga gotovo da biste protivnika u debati ostavljali bez šansi da odbrani tvrdnju da sve ovo ima smisla.
Svi koji smo posmatrali isključivo ekonomski aspekt ove gradnje, a u jednom trenutku gotovo svakome je prošlo kroz glavu makar pitanje čemu toliki iznosi za tako kratku dionicu, na osnovu onoga što je stavljeno na papir mogli smo donijeti samo jedan zaključak – da je takav auto-put promašaj i da je bolje bilo graditi ovu ili onu brzu cestu ili...
Ispostavilo bi se da su brojke samo jedan segment priče svaki put kad bi se pomenule Platije i Dromira – toponimi koje najveći dio domaće javnosti prepoznaje isključivo iz crne hronike, jer su u samo jednoj deceniji saobraćajne nesreće koje su se tu dogodile odnijele stotine života.
Svako ko je imao volje i znanja da cijelu stvar sagleda i iz te perspektive došao bi do jedinog smislenog zaključka – da je spašavanje ljudskih života iznad i ispred svih budžetskih ušteda i populističkih projekcija koliko se čega tim novcem moglo platiti.
Uz to, svemu ovome nije ni potrebno dodavati patetične fraze kako ljudski život nema cijenu, jer se sve, pa i cijena ljudskog života može mjeriti i izraziti u kojoj god valuti želite i tu se ne misli, na primjer, na to koliko će banka ili drugi kreditor izgubiti u slučaju smrti dužnika ili koliko će osiguravajuće društvo isplatiti porodici zbog nesrećnog slučaja.
Zbog jednog haotičnog ljeta nakon kojeg su kase muzeja i džepovi vodiča i dalje ostali prazni pokrenut je nekontrolisani talas širenja virusa koji je u novom naletu usmrtio stotine ljudi.
Ovdje je riječ o ekonomskoj vrijednosti koja se koristi za kvantifikaciju koristi od izbjegavanja smrtnog slučaja. U pitanju je marginalni trošak prevencije smrti u određenoj klasi okolnosti, koji uključuje i dodatne faktore kao što je očekivano preostalo trajanje života, potencijal zarade koju bi osoba mogla da ostvari, kvalitet života, koji je posebno povezan sa nivoom razvoja zemlje u kojoj živi i mnoge druge.
Načelno je među ekonomistima širom svijeta prihvaćeno da je, u prosjeku, u najvećem broju zemalja vrijednost statističkog ljudskog života oko deset miliona dolara. Ovdje je akcenat na ovome statistčkom, jer, čak i ako bi bilo moguće, pojedinačne vrijednosti svakog ljudskog bića se ne bi nimalo jednostavno mogle računati ni u teoriji.
Nadležni u Crnoj Gori su za potrebe ovogodišnje ljetnje turističke sezone otvorili granice, ukinuli većinu do tada važećih epidemioloških mjera, a kontrolu zadržanih sveli na minimum. Dok se ministar od tabela hvalio rekordnim brojem prelazaka granice Crna Gora je dospjela do vrhova lista u svijetu po broju zaraženih, a zatim i po broju umrlih u odnosu na broj stanovnika.
Zbog jednog haotičnog ljeta nakon kojeg su kase muzeja i džepovi vodiča i dalje ostali prazni pokrenut je nekontrolisani talas širenja virusa koji je u novom naletu usmrtio stotine ljudi.
Ukoliko bi se formula koja izračunava statističku vrijednost života posebno prilagodila prilikama u današnjoj Crnoj Gori do ko zna koje brojke bi se došlo ako bi se kao poseban faktor uzele okolnosti da živimo u društvu u kojem donosioci odluka smatraju da je u duhu domaćinskog odnosa prema budžetu da građani ginu na lošim putevima u kanjonima i da će i doslovno brutalne sezone spasiti privredu.
Uz toliku negativnost među sabircima i nagomilanom bezosjećajnošću i bezobzirnošću nadležnih ispod razlomačke crte od globalno prihvaćenih deset miliona dolara kroz samo jednu formulu došli bismo do alanfordovskog rezultata – prava sitnica.
