Piše: Branko Baletić
Prateći svoj film zatekao sam se u Mostaru, nekada možda i najljepšem gradu u bivšoj državi. Mostar je bio geografski centar YU – zato su mu zakleti neprijatelji bioskopskog zajedništva polomili kičmu na dva dijela i obogaljili ga. Stari, iskusni kinoaparater, divna sala – slika i ton savršeni, publika reaguje kao i ona u Podgorici – sve izgleda kao nekad, sem činjenice da se zgrada bioskopa nalazi u hrvatskom dijelu Mostara i da projekciji prisustvuje etnički čista publika. Nedostaje li i vama ponekad Mujo?
U Srbiji i u Beogradu rasprodali su u bescenje veliku bioskopsku mrežu. Sada sude kupcima sala koje su pretvorene u skladišta, kockarnice itd, suprotno zakonu koji doduše nije štitio bioskope već biznis. Ja mislim da su se na optuženičkoj klupi su morali naći i prodavci bioskopa, a ne samo kupci!
U Crnoj Gori, nedavno u vrijeme predizborne kampanje, kulturu niko nije spominjao sem uzgred. Glavni zajednički slogan glasi: „ONO ŠTO VAM MI MOŽEMO OBEĆATI – NIKO VAM NE MOŽE ISPUNITI“. Nekada davno, u Crnoj Gori funkcionisalo je gotovo pedeset bioskopa. Ne baš u isto vrijeme, ali većina je opravdavala naziv bioskop jer je ispunjavala definiciju istog – da je to ona sala u kojoj se bar jednom dnevno vrti film. Kako smo napredovali tako se broj sala smanjivao. Uništili smo i razne kinematografske institucije: „Lovćen film“, „Studio Titograd“, „Zeta film“ itd. Crnogorski umjetnici i filmski radnici davali su ogromni doprinos nekada čuvenoj jugoslovenskoj kinematografiji. Pogledajte špice starih, dobrih filmova, pa ćete se uvjeriti. Danas funkcioniše, i to na jedvite jade, sedam bioskopskih sala u Crnoj Gori. Potpuna nezainteresovanost lokalnih uprava da obnove sale i tehniku iako nisu u pitanju velika finansijska sredstva. Neki su krenuli u izgradnju megalomanskih objekata kulture i zastali bez novca.
Tako i Podgorica, najveći grad u Crnoj Gori, praktično nema bioskopsku salu. Bioskop „Kultura“ odškolovao je i edukovao više Titograđana nego sve škole zajedno. Apsolutističkom voljom gradonačelnika Mugoše zbrisan je sa lica zemlje. Rupa u centru grada zvrji već tri godine. Ako Mugoša misli da će ostati upamćen kao graditelj mostova – vara se! On je rušitelj bioskopa. Njegova rečenica - šta će vam kultura kad imate Deltu - je višeznačna. Ona objašnjava zabludu ovog društva prema kulturi kao trošku, a ne kao investiciji.
U Delti se nalazi multiplex šest bioskopskih sala koje funkcionišu neprekidno. U redu, i takve sale treba da postoje, ali u njima se „vrte“ isključivo komercijalni filmovi o letećim kravama, zombijima i ostalima supermenovima. Gdje ćemo prikazivati domaće crnogorske filmove, filmove iz regiona, i na kraju art filmove koji tjeraju čovjeka na promišljanje o svijetu u kojem živi!? Možda baš zbog toga se i uništavaju bioskopske sale.
Šta ima da neko promišlja kad mi sve znamo i možemo! Privatni vlasnici multiplex sala vrte samo ono što im donosi profit, te bi naše društvo moralo obnoviti sale u kojima bi štitili svoju kulturu, svoj identitet i čitavu kulturu stvaralaštva. Bioskop je mjesto zajedničkog doživljaja, promišljanja i emocija i nezamenljiv je u edukaciji i sazrijevanju mladih ljudi. Ako ne obnovimo sale ostaće u sjećanju samo kokice iz multiplexa.
