Pročitavši pismo ministarke zdravlja, Crne Gore, koje je u periodu rata, kada je bila školarka napisala, zapanjile su me njene emocije, koje su sve drugo sem pozitivne. Naime, pišući o prethodnom ratu, koji se desio na prostoru Balkana, dovoljno je pročitati u kakvom stanju svijesti se nalazila tada, kada je bila đak.
Naime, dotična piše o porušenom miru, nedostatku ljubavi.
Čije, trebalo bi se zapitati?
Šta za dotičnu znači pravda?
U jednom pasusu, između ostalog, naglašava:
“Rat. Riječ koja u sebi nose hiljade ljudskih života, hiljade neprospavanih noći, hiljade razornih mina. Svaki je dan duži od godine, a svaka noć mračnija od prethodne. Širi se miris baruta i dima. Liste sa imenima poginulih i ranjenih su sve šire i duže. A neprijatelji su nam dojučerašnja braća.
Rat se osjeća u kući, u školi, na ulici, fudbalskom igralištu. Kolone tenkova, topova i minobacača su sve duže. Broj mobilisanih vojnika sve je veći. U rovovima, sa mitraljezima u rukama, leže i čekaju početak borbe hiljade Jugoslovena”.
Pitam gosp. ministarku, ako je o ratu pisala tada, da li je znala ko je razrušio Jugoslaviju i ko je započeo rat i zbog čega?
Zna li ko su genocidni dželati Srebrenice?
Ko je bio vinovnik da se deportuju Albanci sa Kosova?
Ko je izvršio agresiju na Dubrovnik, pljačkajuću sve što se moglo opljačkati?
Ko je u stvari prvi poveo rat protiv svih članica bivše Jugoslavije?
Ko je izvršio agresiju na Vukovar, na način što ga je satro do temelja i u krvi “oslobodio”od domicilnog stanovništva?
Pretpostavljam da o tome nije mnogo znala, ali je ipak mlada srednjoškolka imala viziju kako treba nastaviti sa ratom, pa navodi:
“Zato pozdravljam sve vojnike, tenkiste, pilote, puškomitraljesce, koji se bore za mir i slobodu na ovom malom krševitom Balkanu. Pozivam ih u ime moje generacije da istraju u ovom surovom ratu jer pobjeda mora biti na strani pravde”.
Šta za dotičnu znači pravda?
I u konačnom, koje su to snage uzele pravdu u svoje ruke?
Sljedeći pasus će pokazati, kako je kontradiktornim emocijama doživljavala pravdu:
“Ponosim se svim dobrovoljcima iz Nikšića, Titograda i svih ostalih mjesta moje Crne Gore. Vjerujem da će djeca ponovo u miru ići u školu i da će se na njihovim crtežima, umjesto pušaka, tenkova i bombi, ponovo naći bezbrižna dječja mašta.”
Nakon posljednjeg pasusa, imenovana se ponosi Nikšićanima i Titograđanima, koji su bili dobrovoljci u tom surovom ratu i koji su pljačkom i zločinom “oslobađali” tragične, balkanske prostore.
Zna li ko su genocidni dželati Srebrenice?
Postavila bih pitanje sadašnjoj ministarki zdravlja, da li se i danas vodi mišlju da treba Crnu Goru “osloboditi” nezavisnosti, a Crnogorce, Albance, Bošnjake, Hrvate, Muslimane i Jevreje, Rome, postaviti pred (od njene strane zdušno pozdravljene):
Tenkiste - da ih pregaze;
Pilote - da ih bombarduju:
Puškomitraljezce da ih istrijebe?
Jesu li na ovoj slici "oslobodioci" Vukovara?
Ministarko, da li i danas mislite tako ili ste promijenili mišljenje?
