Ovih dana glasan i sveprisutan u srpskim medijima Nebojša Čović. Ali, ne o budućnosti ABA lige i činjenici da lično godinama teroriše regionalnu košarkašku ligu čineći sve da favorizuje svoja dva kluba, već o -situaciji u Crnoj Gori nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti.
Kao iskusan politički udvarač, Nebojša Čović se potrudio da u izjavama udari tačno tamo đe treba. I koga treba, da bi zadobio političke poene kod gazde Aleksandra Vučića. Tako su brojni beogradski mediji prenijeli Čovićevu tvrdnju da je ,,predsjednik Crne Gore Milo Đukanović sredinom 90-ih godina davao oružje i gorivo srpskoj vojsci u Srebrenici i da je krio generala Ratka Mladića“.
Ili nije bilo odjeka ili je htio da ponovi radnju političkog uvlačenja, tek Čović se koji dan kasnije u autorskom tekstu ponovo pozabavio crnogorskim predsjednikom i ustvrdio da je ,,Milo Đukanović, načinom na koji vlada posebno poslJednjih nekoliko godina, vratio zemlju u 19. vijek“.
- Ili možda baš u onaj ,,srednji vek“ od koga se ovih dana navodno brani, i po ko zna koji put u svojoj karijeri, od ,,retrogradnih Srba“ i Srpske pravoslavne crkve - napisao je Čović.
Budući da Čović već deceniju nije komentarisao političke prilike u regionu dobro obaviješteni izvori Pobjede kažu da je u pitanju kampanja dodvoravanja vladaocu -predsjedniku Srbije.
Nije tajna da je Čović na ,,tankom ledu“ kod Vučića a da su mu navijači koje kontroliše sam vrh srpske države potpuno okrenuli leđa. Upitna je i njegova podrška na Upravnom odboru KK Crvena Zvezda u kojem sjedi Andrej Vučić.
A ko zna, možda je Čovića neko iz vrha ucijenio i aktiviranjem krivične prijave koju su još 2011. godine podnijeli majka i sestra Zorana Đinđića za učešće u zavjeri ubistva prvog demokratskog premijera Srbije. Ili se, sasvim je realno, Čović plaši otkrivanja novih dokaza u slučaju zloupotrebe novca za Kosovo, o kojem je prije nekoliko dana govorio dobro obaviješteni direktor Foruma za etničke odnose iz Beograda Dušan Janjić.
Uspon Čovića
Prema analizi uglednog portala Peščanik, uspon Nebojše Čovića počinje u vrijeme dolaska na vlast Slobodana Miloševića 1990. godine kada je rukovodio propalim državnim preduzećem „Proleter“ koje će ubrzo na volšeban način prerasti u privatnu kompaniju FMP-Trejd. Pogađate, FMP-Železnik je naziv njegovog košarkaškog kluba, ali i originalni naziv košarkaškog kluba koji se sada zove KK Crvena Zvezda-Telekom.
Sredinom 1992. izabran je za potpredsjednika, a nedugo potom i za predsjednika vlade Beograda. Poslije iznuđene ostavke Slobodanke Gruden juna 1994. većinom glasova gradskih odbornika izabran je za gradonačelnika Beograda.
U to vrijeme bio je i narodni poslanik SPS-a i predsjednik skupštinskog odbora za finansije, sa već stečenim iskustvom predsjednika gradskog odbora SPS, odakle je godinu dana ranije razriješen zbog „viška funkcija“.
Uloga u Miloševićevom zločinačkom poduhvatu devedesetih – mogla je biti dovoljan osnov da ime Nebojše Čovića više nikad ne osvane u zaglavlju kakve javne funkcije.
Posebno, jer je lično podržao Miloševića - koji je riječima „Volim i ja vas“ - otpozdravljao pristalicama, okupljenim i doveženim iz svih krajeva domovine na „veličanstveni“ kontramiting u vrijeme tromjesečnih građanskih i opozicionih protesta zbog izborne krađe.
Krivična prijava
To mu nije smetalo da, na veliko iznenađenje javnosti, uđe u prelaznu vladu poslije svrgavanja Miloševića 5. oktobra 2000. Sve pod oreolom disidenta iz 1997. jer su prevratnicima navodno bile potrebne njegove operativne veze sa bezbjednosnim strukturama. Nakon toga ušao je i u Vladu na čijem čelu je bio premijer Zoran Đinđić gdje je bio potpredsjednik.
Upravo je njegova uloga u atentatu na Đinđića bila predmet krivične prijave koju je u ime majke i sestre Zorana Đinđića, Mile Đinđić i Gordane Đinđić - Filipović podnio 2011. godine advokat Srđa Popović.
Popović je u krivičnoj prijavi naveo da je Čović podstrekivao na ubistvo najvišeg državnog funkcionera i pozvao se na izjavu svjedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija i osuđenog pripadnika zemunskog klana Dušana Spasojevića, koji su kao nalogodavca atentata na Zorana Đinđića 12. marta 2003. godine označili osobu iz političkog života pod nadimkom Ćoki.
Na pitanje predsjednika vijeća ko bi to konkretno stao iza njih i da li su mu o tome govorili, svjedok Milenković je odgovorio: „Jesu, to je Srpska radikalna stranka i Nebojša Čović, nama je to prenio Dušan Spasojević, kod Milorada Ulemeka u kući, to je bilo početkom februara 2003“.
- Milorad Ulemek Legija je Dušanu govorio da mu je Ćoki rekao da će, po ubistvu Đinđića, on preuzeti mjesto premijera, da ne želi da radi sa manje sposobnim od sebe, da ne voli da mu neko naređuje ni da ima autoritet iznad sebe. Ćoki je kontakt sa Legijom održavao i prije svega ovoga, preko posrednika je Legiji prenosio poruke i Legija njemu. Sretali su se i ranije. Za vrijeme atentata, to jest priprema, Legija se viđao s Ćokijem, da ja znam u to vrijeme bar par puta, na Čukaričkoj padini kod Papir servisa. Povod susreta je da vidi dokle se stiglo, kako će se izvršiti, na koji način. Ćoki je bio bijesan zbog propale akcije kod Limesa, i tada se sreo sa Legijom da ga pita može li to da se uradi i na koji način - govorio je u sudu za ubistvo Đinđića svjedok saradnik Dejan Milenković navodi se u krivičnoj prijavi Popovića.
Čović je demantovao u nekoliko navrata da je baš on Ćoki govoreći da je u pitanju izmišljeni nadimak.
Nova era
Poslije atentata, kada mu je izmaklo navodno već obilježeno premijersko mjesto – a zatim i nekoliko neuspješnih političkih projekata poput kandidature na predsjedničkim izborima i kratkotrajne koalicije sa novorođenom partijom penzionera – Nebojša Čović se povukao sa javne scene.
Istina do 2005. radio je kao predsjednik dva međuvladina koordinaciona tijela – za Preševsku dolinu i za Kosovo – gdje je, tvrdi se, obavljao poslove od izuzetnog nacionalnog značaja. Nikada nijesu istražene ni povremene optužbe za izgradnju paralelnih bezbjednosno-huliganskih struktura na sjeveru Kosova, kao ni za pronevjeru novca, pisao je Peščanik.
U žižu se vratio 2011. Preuzeo je vođstvo nad Košarkaškim klubom Crvena zvezda. Naime, Skupština Zvezde koja je u tom momentu imala dug od 14 miliona eura i čiji su računi godinama bili blokirani imenovala ga je za predsjednika kluba. Napravio je fuziju između Košarkaškog kluba Crvena Zvezda Bograd i Košarkaškog kluba Crvena zvezda u reorganizaciji. Sporazumom je dogovoreno da Košarkaški klub FMP promijeni ime u Crvena zvezda Beograd i preuzme igrače Crvene zvezde. Klubovi su imali odvojene račune i matične brojeve. Zvezda u reorganizaciji nije učestvovala u takmičenjima, ali su joj po tom dogovoru pripadali svi eventualni trofeji koje osvoji kao klub koji u svom nazivu ima i Beograd.
U najnovijoj eri, ime i djelo Nebojše Čovića dovođeni su u vezu sa kreditom od 25 miliona eura uzetim od propale Agrobanke, kako piše Peščanik, ali je i taj poduhvat sada već prerastao u nerazjašnjenu epizodu epskog ciklusa o sposobnom problem-solveru koji se vešto snalazi u vremenima teškim.
Nebojša Čović je nosilac je najvišeg priznanja Srpske pravoslavne crkve, ordena Svetog Save.
