Privrednik, djelatnik, reformator, dobročinitelj i vizionar, čovjek zagledan u budućnost, Stanislav Ćano Koprivica je djelovao kao fantastično biće.
Njegova najvažnija kreativna djelotvornost otpočinje osamdesetih godina, sa manje od desetak saradnika, da bi desetak godina kasnije, Montex za crnogorske prilike postao gigant sa osam stotina zaposlenih. Sa mnoštvom predstavništva ova firma postaje nosilac razvoja u oblasti metalurgije, drvne industruje, prerade kože, elektronike, keramike, tekstila, hrane i turizma. Uslovi da se realizuju Ćanove zamisli nijesu bili bez otpora, čak i onda kad je Montex imao godišnji prihod veći od milijardu dolara. Bile su prisutne snage protivljenja promjenama: tradicionalizam, ideološka rigidnost, autokratska vlast, politička kultura, predrasude.
Koprivica je neprestano isticao da se društvena kriza ne može riješiti dogovorima, već tržišnom ekonomijom. Za to je bio neophodan „veliki i oštar hirurški nož“ kako bi se sve trulo odstranilo i kako bi se savladala birokratska samodovoljnost i retrogradna patrijarhalno-palanačka svijest. Njegovo nastojanje da promijeni način života ljudi i da se ostvari njihova vlastitost postala je realnost.
Njegovo političko nastojanje bilo je da se uspostavi socijaldemokratska alternativa u Crnoj Gori i slobodno crnogorsko društvo
Svojom harizmom, maštom i vještinom, Ćano je stekao povjerenje ne samo najkreativnijih njemu privrženih pregalaca nego i najširih slojeva, onih koji su se našli na društvenoj margini. Trudio se da se svi oni uče osvajanju vrijednosti, disciplini i odgovornosti. Trudio se da oživi selo koje je ostajalo bez stanovištva. Tako nastaju preduzeća u Banjanima, na Goliji, u Vraćenovićima, Vilusima, Čevu, Petrovićima... Bile su to mikrorealizacije, promjene odozdo, iz središta života. Za crnogorske žene, formira „Fabriku bez krova“. U njoj je radilo sedam stotina pletilja, tkalja i švalja. A ukrasna i upotrebna keramika u Buljaricama zablistala je nesvakidašnjim sjajem. Uveliko se podsticala domaća radinost i stil slobodnog rada.
Teško je obznaniti sve Ćanove ideje i kao predsjednika sistema Montex i kao uglednog crnogorskog privrednika i kao vrhunskog menadžera u domenu privređivanja, preduzetništva i trgovine. Uprkos okolnostima, stvoreno je zapaženi Sinex, sa središtem u Beču. Montenegroexport iz Nikšića postaje prva spoljnotrgovinska organizacija orijentisana na razvoj male privrede. Iz perspektive uskog provincijalnog vidokruga djelovalo je sumnjičavo i što je otvarao i predstavništva u Njujorku, Londonu, Beču, Budimpešti, Bukureštu, Moskvi, Petrogradu, Kazanju, pa čak i u Južnoj Africi i Aziji. Za mnoge nije bio dovoljan argument za takvu Monteksovu orijentaciju ni to što je jedanaest odsto crnogorskog bruto proizvoda dolazilo od spoljne trgovine.
Da bi unaprijedio kulturne institucije, Montex se istakao i kao pokrovitelj i finansijer važnijih događanja u crnogorskoj kulturi. Nije izostala ni finansijska pomoć za Grad teatar u Budvi, ni finansiranje filmova Večernja zvona Lordana Zafranovića i U ime naroda Živka Nikolića. Finansirano je objavljivanje književnih djela crnogorskih autora. U Galeriji Montex, našlo se tri stotine slika crnogorskih umjetnika. Nije se ostvarivala nijedna djelatnost u crnogorskoj kulturi i sportu bez pomoći Montexa. Tako su kulturne i sportske institucije imale snažnu podršku.
Topla struja humanosti od ove nekad moćne firme neprestano je priticala u pomoć onima koji pate i koji su bili u nevolji. Altruizam Stanislava Koprivice bio je od najbolje vrste, bez pukotina. Bio je to čin plemenitosti, bezinteresne darežljivosti, moralne kulture i empatije. Bilo je to osjećanje odgovornosti i posvećenosti. Takvo je bilo i njegovo političko nastojanje da se uspostavi socijaldemokratska alternativa u Crnoj Gori i slobodno crnogorsko društvo.
Kao mudar čovjek i stvaralac od akcije, Ćano je bio filozof i praktičar promjena. U to nas uvjerava i nekoliko njegovih misli: „Ako si riješio u životu da nešto promijeniš, prvo počni od sebe“. Tu je i opaska: „Nemojte se plašiti da napravite grešku, ali nemojte slučajno da vam se desi da je ponovite“. Lucidna je i ova refleksija: „Novac je izuzetno težak gospodar, ali zato nema boljeg sluge od njega“. Vrijedno je i zapažanje: „Siromašan čovjek nije onaj koji nema dinara u džepu, nego onaj koji nema mašte“. Suštinska je misao: „Bićeš slobodan jedino kad se izdigneš iznad straha“. A sve što je preporučivao bilo je sadržano u njegovoj odvažnoj i kreativnoj djelotvornosti.
