Piše: Danilo BURZAN
Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Amfilohije (Radović), uz nesebičnu pomoć predśednika Crne Gore, Filipa Vujanovića, još jednom je, prije neki dan, „bezazeknuo“ veliki dio političkoga i ukupnoga javnog mnijenja Crne Gore - a posebno „crnogorske ekstremne nacionaliste“ protiv kojih se naš predśednik, kaže on sam kaže, zdušno bori - time što su nam, opet tempirano, napakovali novu-staru temu svađalicu.
Naime, nakon susreta te dvojice ovdašnjih državnih i vjerskih uglednika (daleko od medija i očiju javnosti!) ispostavilo se da Crna Gora (po njihovoj inicijativi) ovih dana treba ponovo da se bavi jednim - vjerovali su, makar, „crnogorski ekstremni nacionalisti“ - davno riješenim „teškim“ pitanjem. Koje glasi: treba li, ili ne, ponovo na Lovćenu podizati takozvanu Njegoševu kapelu (u stvari - svojevrsni velikosrpski spomen-međaš), zadužbinu kralja Aleksandra Karađorđevića?
Ovom prilikom, začudo, Srpska pravoslavna crkva nije, makar ne zvanično, obnovila i zahtjev da treba porušiti Njegošev mauzolej, već samo da se u narednoj godini, jubilarnoj, dvijestotoj, od Njegoševoga rođenja, obnovi rečeno lovćensko zavještanje srpskoga kralja, a time ponovo pokuša Crnogorcima podmetnuti jedan od ondašnjih simbola (nikad adaktiranoga) velikodržavnog projekta, odnosno uvijek aktuelnoga Garašaninovog programa.
Prebacivanje loptice: Dakle, nakon što je crnogorska javnost obaviještena da „mitropolit Amfilohije predlaže obnovu crkve Svetoga Petra na Lovćenu“, jedanak se oglasio i predśednik Crne Gore, iz čijega kabineta je medijima dostavljeno saopštenje, u kojem se ističe: „U povodu ove inicijative mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, predsjednik Filip Vujanović je saopštio da o njoj (inicijativi – prim. DB) može odlučivati samo Vlada Crne Gore, te ako (mitropolit Amfilohije – prim. DB) procijeni da treba provjeriti da li je (ta inicijativa – prim. DB) prihvatljiva, o tome može zatražiti mišljenje Vlade“.
U ovdašnjim javnim glasilima već je bilo više reagovanja ovim povodom. Ponovljene su i priče o Njegoševoj kapeli, originalnoj i onoj falsifikovanoj (Karađorđevićkoj), kao i Mauzoleju, čiji je autor Ivan Meštrović. Naravno, ponovljene su davno i mnogoput ispričane priče o lovćenskoj kapeli i to u više varijanti... I ovoga puta, kao i vazda - i srpska i crnogorska „opcija“ te priče - sa samo jednim (svak svojim) ciljem. O kojeme su i ptice decenijama cvrkutale, pa ja, ovđe i danas, neću više ni riječ...
O čemu se, onda, gospodo ravnopravni građani, ovđe radi? Naviru pitanja... Zašto se gospodin Vujanović o tako ośetljivoj temi, kao predśednik - kako sam voli naglasiti - svih građana Crne Gore, nije oglasio lično, nego „objašnjenje inicijative“ o kapeli na Lovćenu prepustio svome kabinetu? Zašto je bilo potrebno naglašavati da o tome može odlučiti samo Vlada Crne Gore? Da li se između redova (i crkvenoga i državnoga, kabinetskoga) saopštenja nazire da se predśednik Vujanović o toj „inicijativi“ već izjasnio, tokom rečenoga razgovora sa mitropolitom Amfilohijem? A, pošto on o tome (da li samo na Amfilohijevu žalost?) ne može odlučivati, neće ni da se javno izjašnjava o toj “incijativi“? Najzad, pitanje: zar je baš bilo nužno (i zašto?) isticati da o zahtjevu ovdašnje Srpske mitropolije treba da odlučuje Vlada, kad svi znamo da je u njenoj ustavnoj nadležnosti vođenje ukupne i vanjske i unutrašnje politike?
Ako se nekome učini da su navedena pitanja više nego provokativna, ili, možda, neosnovana, pa čak i insinuantna, odmah odbacujem postojanje takve namjere i kao samoodbranu nod takvih primisli samo podśećam da se naš predśednik, dosta često - i sasvim osnovano, nema grke - javno oglašava sa svojim jasnim stavovima o mnogim „škakljivim“ pitanjima, koja su, treba li isticati, takođe u nadležnosti Vlade.
Nešto se iza brda valja: Pa, što je, onda, pisac (ovih redaka) želio reći?
Od nekoliko mogućih varijacija odgovora na to pitanje, odnosno na „zadatu“ temu, opredjeljujem se za sopstvenu procjenu da se radi o svojevrsnoj predizbornoj „koaliciji“ crkve i države, odnosno srpskoga mitropolita Amfilohija i crnogorskoga predśednika Crne Gore Vujanovića. Nikome, iole politički pismenome, u ovoj državi nije nepoznato da „predśednik svih građana“ ima posebne simpatije prema srpstvu. Makar u javnome djelovanju. Bori se on, naravno, i za interese Crnogoraca (recimo, onih na Kosovu), ali mmogi procjenjuju da mu je stalo da srpska nacija i Srpska pravoslavna crkva budu (u Crnoj Gori) ravnopravniji od ostalih. E, pa, kako, drugačije, zavrijediti glasove ovdašnjih vječito nezadovoljnih Srba i biti najpopularniji političar u državi?
U pripremi su, zna se, novi parlamentarni i predśednički izbori. Vrijeme teško i bremenito, imamo sijaset socijalnih i ekonomskih problema. Staro pravilo ovdašnjih političara kaže: kad god je frka, potegnimo teme svađalice, što će reći identitetska pitanja, odnosno ona u kojima su ona nezaobilazna.
Mitropolit Amfilohije je, i ovim povodom, uz ostalo, izjavio: „Pomolimo se Gospodu da prosvijetli naše glavare...“
Opet pitanje, opet bez odgovora: ko je koga, ovom prilikom, „prosvijetlio“ - na početku još jedne predizborne kampanje? I kakve će biti posljedice rečene predizborne „kaolicije“?
P. S. Već sam od nekih znalaca „upozoren“ da predśedniku Vujanoviću sasvim godi, kada mu „crnogorski ekstremni nacionalisti“, poput ovoga autora, javno ističu njegove „simpatije“ prema Srbima, jer je to politički veoma profitabilno.
Neka, kad ga je, već, Gospod prosvijetlio...
