Naime, iz Ministarstva vanjskih poslova BiH reagovali su nakon Dodikovog susreta sa predsjednikom našeg parlamenta Andrijom Mandićem, i to jer u zakonodavnom domu nije bila istaknuta zastava BiH. Umjesto nje, iza Dodika je samo stajala zastava RS, doduše vjerovatno ista ona koju Mandić drži i u svom kabinetu, i dalje tvrdeći kako je to i – crnogorska zastava.
Tako danas postoji samo jedan susjed koji Crnoj Gori do danas nije slao protestne note, i to je Albanija.
Hrvatska i Srbija prednjačili do sad
Hrvatska je to činila u više navrata – samo prošle godine dva puta, prvo zbog broda “Jadran”, a potom i zbog javne kampanje uoči popisa, kojom su hrvatski naučnici i umjetnici predstavljani kao Srbi.
Oglašavao se Zagreb zvaničnim diplomatskim protestom i 2022, tada zbog zahtjeva Opštine Tivat da se organizacije hrvatske zajednice isele iz Doma kulture u Donjoj Lastvi. Prije toga, hrvatsko MVP je protestnom notom reagovalo i 2018, i to zbog organizacije krstarenja školskog broda “Jadran” od Tivta do Valete i nazad.
Tri puta smo imali i slične reakcije Srbije, odakle je stigla i prva protestna nota od obnove nezavisnosti Crne Gore. Dogodilo se to 2008, nakon što je naša država priznala nezavisnost Kosova, a tada je i naša ambsadorka Anka Vojvodić proglašena personom non-grata.
Srbija se protestnom notom oglasila i 2012. godine, i to zbog autorskog teksta “Šta je ostalo od Velike Srbije”, kojeg je potpisao književnik Andrej Nikolaidis, koji je u to doba bio savjetnik šefa parlamenta Ranka Krivokapića.
Posljednju sličnu reakciju iz Srbije pamtimo iz 2020. godine – nakon što je Crna Gora proglasila njihovog tadašnjeg ambasadora Vladimira Božovića personom non-grata, zvanični Beograd uzvratio je na isti način. No, nedugo zatim, premijerka Srbije Ana Brnabić preinačila je tu odluku – Tarzan Milošević na kraju ipak nije protjeran.
Jednu protestnu notu Crna Gora dobijala je i sa Kosova. Dogodilo se to 2016. godine, kada su u Podgorici zapaljene zastave Kosova i Albanije ispred njihovih ambasada.
Crna Gora jedno nije upućivala protestne note BiH i Albaniji
Kada su u pitanju protestne note koje je slala Podgorica ka susjedima – one do danas nijesu bile upućivane jedino ka Sarajevu i Tirani.
Prva je upućena 2011, i to Srbiji, zbog tadašnjeg skandaloznog dokumenta o Srbima u regiji, ali i jednog od dokumenata koji je iz Beograda otišao ka Evropskom parlamentu, a u kojem je negirano postojanje crnogorskog naroda.
Mnogo je svježiji u sjećanjima onaj spor iz 2020, kada je Vladimir Božović proglašen personom non-grata zbog navoda o Podgoričkoj skupštini. Uprkos tome, Božović je godinama odbijao da se pomiri sa situacijom, pa je ‘glumio’ ambasadora Srbije u Crnoj Gori.
Hrvatskoj smo upućivali jednu protestnu notu, i to 2016, kada je kod Pakoštana podignut spomenik Miru Barešiću. Podsjetimo, on je bio ubica jugoslovenskog ambasadora u Švedskoj, inače rođenog Baranina Vladimira Rolovića 1971. godine.
Iste godine je diplomatska nota upućivana i ambasadi Kosova. Razlog je bio u postavljanju table sa grbom Kosova i zastavom Albanije na teritoriji naše države, nadomak granice.
