Komentarišući kulturne politike i prilike na domaćoj sceni bivši direktor Crnogorske kinoteke, reditelj Andro Martinović osvrnuo se i na činjenicu da je nakon 15 godina rada u toj ustanovi dobio otkaz.
“Kada je formirana prethodna vlada ministarka Vesna Bratić je ispravno zaključila da nisam čovjek koji bi sprovodio tu politiku i dijelio taj svjetonazor. Ali ono što više brine od sudbine bilo kojeg pojedinca je to što nam se dešava sa institucijama kulture u kojima vlada jedna vrsta bezakonja”, kazao je Martinović.
Problem kako ističe nije samo u personalnim rješenjima na rukovodećim mjestima u ustanovama kulture već u onima koji imaju upravnu i nadzornu ulogu u toj oblasti.
“To je u ovom trenutku Ministarstvo kulture i medija. Na kažem da je zbog ranijih rezultata ono trebalo da zaštiti mene ili nekog ko se nađe u sličnoj situaciji, već da se pozabavi stanjem u institucijama, da konstatuje stvari za koje zaista ne treba FBI da biste ih registrovali i povukli određene poteze. Ali očito je da njih to mnogo ne zanima”, kaže Martinović.
Prema riječima Milorada Popovića nakon 30. avgusta 2020. godine desila se “revolucija i preobrazba Crne Gore u svakom smislu”.
“To je tzv. moleban revolucija kojoj je ključni cilj je da napravi nacionalno– političku preobrazbu Crne Gore, prije svega u kulturno- identitetskom i prosvjetnom smislu, krucijalnom za svako društvo, za svaku naciju i državu”, smatra Popović.
Shodno tome i ljudi koje su postavljeni da upravljaju tim resorima su komesari poput onih iz 1945. godine, pojasnio je Popović.
“Jedan od strateški smišljenih planova je da se domeni koji su najvitalniji za svaku modernu državu, kao što su na primjer četiri resora – prosvjeta, kultura, nauka i sport objedinjena u jedan. To je dobila osoba bez ikakvih menadžerskih znanja ali koja je imala određene vrlo čvrste nacionalno – političke poglede koji su korespondirali sa najekstremnijom klerikalnom velikosrpskom strujom“, istakao je Popović.
Ističe da je cilj potpuno urušavanje crnogorskog društva i države kroz ono što čini bitnost svake moderne zajednice a to su – duh kultura, prosvjeta i javni mediji. Sa druge strane, dodaje, u bivšem režimu je bilo mnogo improvizacija, klijentelističkih i stranačkih, ali nije postojala ideološka rigidnost kakvu danas vidimo”, smatra Popović.
Popović ističe da su kulturno identitetska i tradicijska pitanja glavni temelj stabilnosti i opstojnosti jedne zemlje.
“Na kraju se pokazalo i presudilo da je Crna Gora “pala” pred jednim kleronacionalističkim, najkonzervativnijim i najprimitivnijim svjetonazorom i da se danas suočavamo sa raznim oblicima strateškog preokreta koji je antidemoktratski, antizapadni, antigrađanski i anticrnogorski. Ključni segment te strategije je devastacija i asimilacija crnogorske nacionalne posebnosti”, istakao je Popović.
