Crna Gora je studija kontrasta: ponosno tradicionalna kultura koja sa lakoćom usvaja najnoviju tehnologiju i trendove; uzburkana planinska topologija koja se dramatično spušta do blagog Jadranskog mora modernim autoputevima i starim, krivudavim cestama; i klimu suve vrućine koja prži ljeti, a zimi donosi hladnu kišu i snijegom pokrivene vrhove planina.
Geografski položaj zemlje, istorija i arhitektura govore o bogatoj mješavini kulturnih uticaja rimskog, osmanskog, venecijanskog i austrijskog carstva kroz različite epohe
Prvi poznati Evropljani na ovom tlu - Iliri - predvođeni legendarnom kraljicom Teutom, navodno su se naselili ovdje, u Bokokotorskom zalivu, jedinom fjordu u južnoj Evropi. Upoređuje se po izuzetnim panoramskim pogledima ss rijekom Tarom koja teče kroz najdublji kanjon izvan SAD -a i Skadarskim jezerom, najvećim jezerom i rezervatom ptica u regionu.
Sport je nacionalna strast, kako se čini u crnogorskom je DNK. Stanovnici Crne Gore - drugi po visini u Evropi - proizveli su neke od najboljih košarkaša, nogometaša, vaterpolo i rukometnih timova - o čemu svjedoče i nedavno završene Olimpijske igre u Tokiju.
Organski kozji sirevi, jogurt, sušena šunka, sladno pivo i voćna vina iz najvećeg pojedinačnog vinograda u Evropi proizvode se lokalno. Ovdje rastu masline, smokve, grožđe, breskve, šipak, lubenice i najveći paradajz koji ćete vidjeti. Svježe ulovljena riba i plodovi mora se obilato nude u restoranima uz obalu šljunčanih uvala i pješčanih plaža.
Crna Gora je dugo bila evropski neotkriveni dragulj.
Ova mala zemlja je i srce žestokog antifašističkog otpora koji je postao poznat širom svijeta kao partizanski pokret: borci nosioci ljevičarskih ideja započeli su gerilsko ratovanje kako bi spriječili približavanje brojno nadmoćnih nacističkih trupa i njihovih domaćih fašističkih pristalica.
Kaže se da Crna Gora nikada nije osvojena, čak ni pod naletima različitih carstava u prošlosti. Njeni vladari i vođe jednostavno su odbili da ustupe tuđinu kontrolu nad svojom teritorijom.
Crnogorci su 13. jula proslavili 80 godina od ustanka u Drugom svjetskom ratu 1941.
Uvijek je ovaj praznik dan nacionalnog ponosa, a ove godine je bio posebno značajan. Jubilarna godišnjica je uslijedila samo nekoliko sedmica nakon što je ministar pravde, podržan od političke grupacije Demokratski front, članice vladajuće koalicije izazvao preneraženost javnosti, negirajući da se nad Muslimanima u Srebrenici dogodio genocid.
Bio je to trenutak koji je otvorio oči biračima u zemlji, ali i međunarodnoj zajednici. Reakcije i osude povodom ove izjave trajale su danima, nakon što je ministar pravde odbio da povuče svoju izjavu ili podnese ostavku. Na kraju ministra nije smijenila vlada, već crnogorski parlament.
Racionalna većina je naizgled prevladala.
U međuvremenu, ministarka prosvjete nauke kulture i obrazovanja bila je zauzeta smjenom svih direktora osnovnih i srednjih škola u zemlji i postavkom novih koji su simpatizeri aktuelne vlade.
Jedan od prvih novoizabranih u Beranama, gradu relativno blizu granice sa Srbijom, zamijenio je crnogorsku zastavu portretom mitropolita Spske pravoslavne crkve. Takav postupak, u sekularnoj školi u državi koja se smatra sekularnom, doživljen je kao provokacija.
Za još jednu novopostavljenu direktoricu, ovaj put u lučkom gradu Baru, otkriveno je da je prethodno suspendovana kao nastavnica zbog odvođenja školske djece na molitvu u lokalnu crkvu. Proglašena je neprikladnom da vrši posao obrazovanja djece kada su dodatno objavljene njene kompromitujuće fotografije.
Ispred resora obrazovanja koje je dio Ministarstva prosvjete nauke kulture i obrazovanja, organizovane su demonstracije antifašističkih grupa u znak protesta protiv proizvoljnih i nedosljednih smjena kvalifikovanih i sposobnih direktora škola. Iako ih nije bilo više od nekoliko stotina, uz podršku opozicionih poslanicika među njima, iznijeli su svoja stanovišta i postali udarna vijest tog dana.
Ostaje da se vidi da li će uspjeti da zaustave pokušaj infiltracije nacionalističkih i religioznih obilježja u obrazovni sistem zemlje, sa potencijalno opasnim posljedicama po crnogorsku omladinu.
Slična čistka medicinskih stručnjaka u državnim ustanovama takođe je započela pod novom vladom, na vrhuncu pandemije koronavirusa, što je vrlo alarmantno.
Možda nema šokantnijeg događaja i zanemarivanja dužnosti zaštite javnog zdravlja od onog koji je odobrila tada novoimenovana ministarka zdravlja.
Jureći u zagrljaj zaraze, dopustila je gomili vjernika da uđu u glavnu bolnicu u prijestolnici i poljube leš preminulog mitropolita koji je bio zaražen kovidom.
To je duhovnik koji je odbio da savjetuje svoje sljedbenike da poštuju ograničenja i čuvaju javno zdravlje i insistirao na nastavku ne samo vjerskih okupljanja, već i političkih skupova kako bi utjicao na posljednje izbore.
Kao odgovor pojavila se neformalna grupa otpora crnogorskih žena, koja nije povezana ni sa jednom političkom strankom ili nevladinom organizacijom.
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena, više od 150 žena objavilo je otvoreno protestno pismo „Ne u naše ime“ protiv trenutne političke situacije i klerofašizma u Crnoj Gori. U roku od dvije sedmice potpisalo ga je 988 pristalica.
Pismo su objavili crnogorski mediji, preveli i poslali ambasadama i misijama Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori i regionu. Grupa je bučno protestvovala protiv postupaka vlade ispred parlamenta, sa nedjeljnim događajem 'Buka četvrtkom'.
Na prostoru izvan glavne pravoslavne crkve u Podgorici, žene su organizovale i tihi protest protiv klerikalnog uticaja. Nazvale su se „Bogougodnice“ (bogougodne hršićanke), odjevene u duge suknje i marame, to je bio njihov način da prozovu fundamentalizam patrijarhata.
Ipak, grupa je bila šokirana snažnim odgovorom koji je njihov tihi protest izazvao kod muških vjernika, koje je policijsko obezbjeđenje moralo spriječiti u napadu na žene.
Pred takvim pokušajima da se nametne srpska pravoslavna religija i srpski regionalni uticaj, ponovo se manifestuje čuveni antifašistički otpor Crne Gore.
Ispred ulaska u Cetinje, prijestonicu Crne Gore, postavljen je transparent iznad znaka dobrodošlice sa jasnom porukom: "Smrt fašizmu!"
Visoke zgrade u Podgorici, glavnom gradu ukrašene su džinovskim crnogorskim zastavama koje potvrđuju patriotizam grada. Zastave kao odraz vjernostisu takođe i pred zgradom RTCG - javnog državnog emitera, zatim na zgradama građevinskih kompanija, kao i onima koje se bave prometom nekretnina.
Nacionalne zastave koje su krasile ulice za 15. godišnjicu nezavisnosti zemlje ostavljene su do 13. julskog praznika. Baš kao u Belgiji, kada nije bilo savezne vlade više od godinu dana zbog političkih i regionalnih podjela, kada su ljudi počeli da ističu zastave na svojim balkonima.
U međuvremenu, u Podgorici je otvoren novi park u znak sjećanja na legendu srpske i jugoslovenske poezije i muzičke legende Đorđa Balaševića, koji je umro od Covida u februaru 2021. godine, sa zapaženim citatima na memorijalnim kamenim pločama, koji nas podsjećaju na uzaludnost rata: „Mi moramo čuvati mir. Računajte na nas. ”
Stihovi napisani 1978. godine, bili su kao predskazanje balkanskih građanskih ratova devedesetih i, nažalost, nezaustavljivih ratnih snaga, koje su se otrgle kontroli.
Osamdeset godina nakon antifašističkog ustanka, dnevni list Pobjeda, osnovan nakon Drugog svjetskog rata, objavio je posebno izdanje od osamdeset stranica u znak sjećanja na herojske žrtve otpora.
Ispunjena ratnim slikama muškaraca, žena i djece, ova publikacija podsjeća na potrebu stalne borbe protiv snaga fašizma.
Crna Gora je povela put borbe 1941. godine, uspjela je da sačuva mir devedesetih godina, a sada su njeni građan ponovo na testu i iskušenjima. Kao u stihovima pjesme Đorđa balaševića: "Računajte na nas."
Tekst i fotografije TheBattleground.eu
