Dokaz tome nisu “google” mape i programi za precizno računanje koliko je bilo ljudi na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, niti nebrojene fotografije i snimci sa jednog civilizovanog i nenasilnog građanskog skupa.
Dokaz je isporučen dan kasnije, u samoj Skupštini Crne Gore, kada su predstavnici Demokratskog fronta (DF) napustili sastanak parlamentarnih stranaka. Njihovo je obrazloženje nebitno i zvuči sasvim neuvjerljivo. Njime se nećemo baviti – jer su lideri DF odmah obavijestili javnost o jednoj važnijoj stvari.
Njihova nespremnost da razgovaraju i njihova namjera da opet izglasaju Zakon o izmjenama i dopunama zakona o Predsjedniku su dokazi da je protest “Ima nas” ostavio snažan utisak.
Plan DF je jasan. U njemu ni održavanje “kontra-mitinga” ne bi bilo iznenađenje. Ovoga puta ispred zgrade Predsjednika, na istom bulevaru. DF se, inače (bez uvrede!) – bolje snalazi na ulici nego u parlamentu.
Za DF može biti važno što i Srbija i Rusija imaju razloge da skrenu pažnju sa svojih teških problema u vezi Kosova i na frontovima Ukrajine. Kriza u Crnoj Gori, koja može eskalirati, po potrebi i narudžbi, komplementarna je tim interesima. DF će pomoći koliko bude mogao. Odnosno – gledajući sa crnogorske strane – koliko mu bude dozvoljeno.
Odmah poslije objave DF, Bečićeve i Bogdanovićeve Demokrate su požurile da potvrde svoju spremnost da opet podrže zakon koji je očevidno i eklatantno neustavan.
Serija njihovih pogrešnih poteza se nastavlja. Nerazumijevanje i nezadovoljstvo ponašanjem Crvenih Kravata na zapadnim adresama je (odavno) teško sakriti. Niko to i ne pokušava, zapravo. Anti-politički rezoni i stavovi (“izjava časti” i slični populistički folklor) nikoga ne impresioniraju. Čak ni glasače, što su pokazali – prije svih drugih – izbori u Podgorici.
Ako je glasanje 1. novembra bilo “prelazak preko crvene linije”, onda je najavljeno ponavljanje tog postupka politički hara-kiri.
Luksuz neglasanja o važnim stvarima je od Demokrata preuzela “Evropa sad”. Populizam koji ne mora da se opredjeljuje je uvijek uvjerljiviji od populizma koji to mora. (Dugo smo najavljivali tu hudu sudbinu B&B partije: da će jednog dana morati da se opredijele. Evo su je i dočekali. I još pogrešno glasaju! A “Evropa sad” obećava tisuće i tisuće evra! To ne košta ništa, a zvuči ljepše od učešća u ustavnom puču, tj. u državnom udaru.)
Očevidno kršenje Ustava nije šala ni za GP URA.
Čak ni za njih, kojima je sve polu-skeč i namješteni performans – od lažnog spaljivanja cigareta, preko režiranog pedalanja po ulicama Njujorka, pa sve do promocije “knjige” na engleskom u sred Italije – stvari nisu jednostavne. Komunikacija i sa Briselom i sa Vašingtonom je … izgubljena u magli. I zvanično i nezvanično, i bukvalno i metaforično.
Abazović se od brzog neprijatnog kraja može spasiti tako što kraj ne mora biti baš odmah, a ni potpuno neprijatan. Zato on “moli, očekuje i nada se” da će DPS i saveznici prihvatiti bar jedan od četiri nametnuta predloga za sudije Ustavnog suda – koji su predloženi glasanjem 7:6 na skupštinskom odboru. (To, uzgred budi rečeno, zvuči kao “tie-break” u tenisu, a ne kao politički usaglašeni predlog za bilo koju značajnu funkciju u ovoj državi, koji bi imao šanse da bude prihvaćen kvalifikovanom većinom u Skupštini.)
Zbog svega pomenutog, crnogorska opozicija, ali i naši evropski i američki saveznici, moraju biti spremni na najgore: da će tanušna većina od 41 nastaviti da se ponaša kao da ih je minimum 75 u crnogorskoj Skupštini.
Evropljani bi rado uticali – da mogu.
Suspenzija finansijske pomoći i donacija (o čemu su mnogi, i u Podgorici, i u Briselu, bili spremni da razmišljaju) je, još uvijek, “preuranjena”. A i viđeni mađarski, tj. Orbanov, veto je lako pretpostaviti. Ni prekid kominikacije sa vladom kojoj je izglasano nepovjerenje ne pomaže mnogo. Predsjednica Evropske komisije nije imala problem sa maglom. Ali, problem nema ni Abazović. U gomili svakodnevnih skandala i destrukcije, malo je onih koji su spremni da pogađaju da li je tog jutra u Beogradu zaista bila magla, tj. koja vrsta maglovitog stanja je opredijelila gospođu von der Lajen da ne dođe na obdan u Podgoricu.
Zato se EU, poslije početnog kolebanja, opredijelila da izda nekoliko pojedinačnih, pa onda i zajedničko i jedinstveno saopštenje, čija diplomatska umivenost ne može sakriti njihovo jasno nezadovoljstvo razvojem događaja u Podgorici i ponašanjem nekadašnjih favorita Brisela i Vašingtona.
Ukoliko se ne dogode neki volšebni pozitivni obrti, razvoj situacije može voditi prema nastavku protesta i vaninstitucionalne borbe. Jedinstvo građanske, demokratske i suverenističke opozicije se nameće kao apsolutni prioritet.
Teoretska mogućnost da se stvori situacija da za ponovno izglasavanje neustavnog Zakona o Predsjedniku nema većine od 41 podrazumijevala bi prethodni dogovor o izglasavanju bar još jednog ili dva člana Ustavnog suda. Ali, GP URA i njen pratilac CIVIS, sa ukupno četiri glasa, ne mogu, čak ni teoretski, biti garant tog scenarija. Još manje SNP, ta Lijeva Desna partija.
Crnogorski novembar donosi, dakle, mnoge nepoznanice.
Ali, već je pokazao i jednu jasnu i važnu činjenicu: biće pružen otpor sunovratu i propasti Crne Gore. Ako je povodom toga do sada bilo sumnji i nedoumica, nesnalaženja i inercije, poslije protesta 8. novembra to više nije i ne može biti slučaj.
Ima nas, Crna Goro!
Komentari (2)
Na žalost DF - a nas ima pa nas ima. Ne mogu nas eliminisati , jedino da nas fizički, ne daj Bože, likvidiraju! Mogli bi poraditi malo na edukaciji dijela svojih birača, da se manu fizičkog nasilja i lomljena inventara po parkovima i uređenim površinama Podgorice! Na žalost svih nas, to rade iz čiste pakosti i nekulture!
Bravo! Ima nas! 🇲🇪❤️
