Globalni ekonomski stručnjci upozoravaju na nestašicu hrane, a problem sa snabdijevanjem osnovnim životnim namirnicama mogao bi zadesiti i našu državu. Cijene svakodnevno rastu, a Crna Gora bilježi najveću godišnju inflaciju u posljednjih 15 godina.
Pred nama su i novo zaduženje i rebalans budžeta. U sve to Cena Gora ulazi sa Vladom koja je u tehničkom mandatu, a time i sa nedovoljnim kapacitetima da odgovori na krizu.
Ekonomski analitičar Vasilije Kostić u razgovoru za Portal Analitika upozorava da Vlada nije donijela adekvatan, strateški program u cilju rješavanja ekonomskih problema.
“Ono što je sasvim izvjesno i nesumnjivo jeste da ća biti velikih izazova. Rekao bih da su oni već tu, samo mi ovakvi kakvi jesmo i onako kako radimo, sada imamo “pametnija posla”, pa se tim izazovima ne bavimo. Njihove posljedice su već najavljene i polako se materijalizuju, pri čemu mislim na zaduživanje, obezbjeđenje električne energije, rast cijena… Uz to, u kontinuitetu nemamo Vladu koja bi se posvetila onome što je njen posao, prevashodno kada je ekonomija u pitanju. Ona se time bavi sporadično, u interakciji sa političkim događajima. Dakle, samo kada je na to primorana, bez strateškog – proaktivnog pristupa”, kaže Kostić.
Dodaje i da Vlada u tehničkom mandatu nema dovoljno “snage” da adekvatno odgovori na kriznu situaciju koja nas čeka.
“Vlada u mandatu u kakvom je, apsolutno nema neophodne pretpostavke da djeluje efikasno i racionalno, što znači da su joj kapaciteti za značajnijim uticajem više nego ograničeni. Rekao bih čak da su podsicaji iz negativne sfere realniji. Da ne ulazim u dublju eksplikaciju, treba reći da takva situacija objektivno nije samo odgovornost Vlade. I to treba jasno reći, ne da bi se Vlada abolirala od ovoga ili onoga, već zbog budućeg djelovanja i donošenja budućih odluka”, ističe Kostić.
On pojašnjava da je nivo društveno-ekonomskog razvoja i te kako je uslovljen “pređenim putem”.
“A za njega ne bi baš mogli izreći neke spektakularne ocjene. Daleko od toga. Zato moramo da budemo svjesni da kvalitet pristupa utiče i na kvalitet djelovanja, te da predstavlja okvir za donošenje ispravnih odluka u cilju dostizanja željenog stanja”, pojašnjava Kostić.
Rast cijena sve izvjesniji
Globalne cijene hrane gotovo su 30 odsto više nego u isto vrijeme prošle godine, podaci su UN-a. U proteklih godinu, cijene brašna, hljeba, ulja, mlijeka i mesa rapidno su rasle u Crnoj Gori.
Litar ulja sada košta od 2,50 eura do tri eura, dok je početkom godine za istu količinu bilo potrebno izdvojiti oko 1,40 eura. Brašno je za godinu u crnogorskim prodavnicama poskupilo skoro 50 odsto, pa sada jedan džak od 25 kilograma košta od 16 do 18 eura.
Iz UN-a su upozorili na nestašicu hrane i na krizu koja već sada pogađa pojedine djelove svijeta. Pritom bi godina pred nama, prema procjenama UN-a, mogla biti još gora.
“Brodovi koji su otišli iz Ukrajine donekle su i na psihološkoj ravni umirili svjetska tržišta, ali ne treba se uzdati u srećne okolnosti. Čuda se tako zovu jer se događaju rijetko. Sreći se stvaraju uslovi da dođe, pa bi tako morali i mi da postupamo”, kaže Kostić.
Crna Gora će se, kako kaže naš sagovornik, prije suočiti sa još većim poskupljenjem nego sa nestašicom.
“Viši je stepen vjerovatnoće da će ishod u pogledu cijena hrane biti nepovoljan pa mu tako treba i pristupiti. Vjerujem da je rast cijena, ipak izvjesniji i u pogledu energenata i u pogledu namirnica”, istakao je Kostić.
Crna Gora ne proizvodi dovoljno hrane za sopstvene potrebe i zavisna je u velikoj mjeri od uvoza, a naša država nema ni robne rezerve.
“Što se nestašica tiče, mislim da, u odnosu na naše bilanse potrošnje koji su relatvno mali, ne bi trebalo da budu izražene značajnije, osim ako se ne bude od strane Vlade insistiralo na pogrešnim načinima u pogledu ograničavanja cijena tih proizvoda”, objašnjava Kostić.
Rastom cijena najviše su pogođeni građani koji već duži period žive na rubu egzistancije. Oko 17.000 penzionera, koji primaju minimalnu penziju, ne može od primanja priuštiti ni ono najosnovnije.
Prema statistici Eurostata, za prošlu godinu, više od 40 odsto stanovništva Crne Gore bilo je u riziku od siromaštva. Nova poskupljenja negativno će uticati na život velikog dijela populacije, a moglo bi ih sačakati i ono na polju energetike.
Skuplja struja ili nestašica energenata?
Zemlje EU uveliko se spremaju za energetsku krizu, pripremaju rezerve i rade na prevazilaženju tog problema. Ni države regije ne posmatraju nijemo trenutnu situaciju na tržištu energenata. Preporuke za uštedu struje donijela je i susjedna Srbija. Naše institucije, osim par upozorenja, konkretno ništa nijesu uradile po tom pitanju.
“Sasvim je realno očekivati restrikcije, a naročito povećanje cijena struje ukoliko se bude slijedila ekonomska i logika ekonomske održivosti. No, kod nas to nije slučaj, već je u prvom planu politički popularno djelovanje pod krinkom brige o standardu građana, pa je sve neizvjesno”, pojašnjava Kostić.
Sudeći i prema najavama iz odlazeće Vlade, svjesni su da nas čeka teška jesen. Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović u junu je kazao da će cijene goriva porasti, te da će prava kriza nastupiti na jesen. EPCG je u više navrata pozvala građane da racionalnije troše struju, kako bi se izbjegle restikcije.
“Standard građana najbolje se štiti održivim poslovanjem elektroenergetske kompanije, što podrazumijeva nesmetano i održivo servisiranje potreba potrošača. Sve što tome protivurječi, platiće opet građani - bilo kroz buduće cijene ili kroz oporezivanje, pa je takav vid zaštite, u stvari, na njihovu štetu”, kaže Kostić.
On dodaje da ne treba štititi sve građane od povećanja cijena električne energije i na taj način dovoditi u pitanje održivost elektoenergetskog istema.
“Treba zaštiti one kojima takva cijena ugrožava nivo lične potrošnje. Sada i oni koji mogu i oni koji ne mogu, ili teško mogu da plate, plaćaju istu cijenu struje. Izuzetne okolnosti traže i izuzetno postupanje. Treba znati da uspješno ili neuspješno poslovanje državnih kompanija, poput Elektroprivrede, ima efekatekvivalentan fiskalnom efektu, to jest efektu oporezivanja - opet na račun građana”, objašnjava Kostić.
I dok se širom Evrope i u regiji radi na sprejčavanju ili umanjenju posljedica krize, mi, smatra naš sagovornik, obziljno kaskamo.
“Kakva praktična rješenja će biti moguće donijeta ili sprovedena, teško je sada reći. Ali, sigurno je da mi već ozbiljno kasnimo sa Programom upravljanja krizom u svim njenim segmentima - hrani, energentima i ostalom”, pojašnjava Kostić.
Umjesto konkretnih djela, kako kaže sagovornik Portala Analitika, imamo samo obećanja da se “brine o građanima”.
“Već sada je trebalo djelovati, makar u mobilisanju i pripremanju javnosti na zajedničko postupanje kada je u pitanju štednja u potrošnji. Bez učešća građana, takav program nema šanse za uspjeh. Apeli ne pomažu, moraju se dati podsticaji, što je, na primjer, najavljeno u Srbiji. Sve to podrazumijeva već napravljen jasan plan djelovanja, kojeg nažalost još nema, ali zato imamo objašnjenja kako se o građanima i njihovom standardu brine i kako se situacija “prati” što je eufemizam za – “nemamo konretno rješenje
