Granica dobrog ukusa, davno je izbrisana. Jednako kao i moralna odgovornost ovih medija za ono što plasiraju javnosti. Sagovornici portala Pobjeda saglasni su da bi su pomenuti mediji, među kojima prednjače srpskii tabloidi, još jednom pokazali odsustvo elementarne empatije prema žrtvama, te da bi sankcije za ovakvo izvještavanje morale biti rigoroznije.
Ugledna novinarka Al Jazeera Anne Marie Ćurčić smatra da su za ovakav način izvještavanja, potrebne rigoroznije sankcije, posebno jer ono ima dalekosežne posledice, dok sociolog Ratko Božović smatra i da je izvještavanjem medija, u kojem su žrtve “razapinjane” na najprizemniji način, pokazalo da je izgubljena mjera u razumijevanju tragedije i odnosa u društvu.
"Nažalost, i ova nepojmljiva tragedija pokazuje potpuno odsustvo elementarne empatije velikog broja medija prema žrtvama i njihovim porodicama. Rijalitizacija ljudskih tragedija gotovo da je postalo “zlatni standard” (tu prije svega mislim na štampane medije i informativne portale) uprkos eklatantnom kršenju svih mogućih etičkih kodeksa novinarske profesije, Zakona o javnom informisanju, Ustavom garantovanom pravu na privatnost i dostojanstvo. O posledicama ovakvih naslova po mentalno zdravlje aktera tih tragičnih događaja, po članove njihovih porodica ali i šire zajednice da i ne govorim. To je i bio razlog što je naša Inicijativa “Za Tebe #VAŽNOJE”, u saradnji sa Psihološkim centrom za mentalno zdravlje u zajednici Mentalhub, prije par mejseci pokrenula kampanju #StaviSeUMojeCipele”, sa ciljem skretanja pažnje i stručne i šire javnosti na pogubne posledice ovakvog besprizornog izvještavanja o tragičnim dogadjajima", kazala je za Pobjedu Čurčić.
Anne Marie Ćurčić
Psihološkinja Anđela Novaković smatra da je događaj na Cetinju samo na trenutak utišao javnost, a da je kroz pojedine medije uslijedilo plasiranje neprovjerenih informacija koje su zbunile i šokirale javnost.
"Nikome tog petka popodne ništa nije bilo jasno. Mediji su se potrudili, da shodno i inicijalnoj ulozi koju imaju, objasne situaciju. Senzacionalistički naslovi, neprovjerene informacije, upitni sagovornici bez odgovornosti prema izrečenom, bez svijesti o posljedicama su bili konstanta. Zamislimo prosječnog konzumenta medija, koji tog petka popodne sjedi u svom domu, nedovoljno zadovoljan sopstvenim izborima, zaglavljen u osjećaju nemogućnosti da išta promijeni i prima informacije o događaju na Cetinju. Umoran od sopstvenih problema lako i brzo prebacuje fokus na praćenje dešavanja i postaje “tajni agent” ne bi li riješio “misteriju”!", kazala je Novaković u izjavi za portal Pobjeda.
Granice ne postoje
A kada je u pitanju granica do koje su mediji spremni da idu, Ćurčić kaže da one ne postoje, i to iz prostog razloga što takve stvari prolaze nekažnjivo, što ni kao pojedinci, ni kao društvo u celini ne postavljamo pitanje odgovornosti.
"Uz to, prihvatamo tu morbidnu zamjenu teza kojom se tabloidno i senzacionalističko izvještavanje o događajima koji uključuju ljudsku patnju i bol pravdaju time da “ljudi vole to da čitaju”. Ne, ljudi će čitati ono što im, kao mediji, serviramo. Žalosno je što zarad profita (o da, ljudska nesreća je unosan biznis, pogledajte samo količinu klik-bejt naslova u rubrikama hronike) svjesno propuštamo priliku da edukujemo tu istu javnost, u čijem bi interesu trebalo da služimo. Tu posebnu odgovornost snose glavni i odgovorni urednici medija - teško da me iko može ubijediti da nisu upoznati sa novinarskim kodeksom i da ne znaju da prave razliku izmedju informacije od značaja za javnost i one koja to apsolutno nije", ističe Ćurčić.
Kada je o Srbiji riječ, naša sagovornica kaže da postoji Savjet za štampu, kao samoregulatorno tijelo, kao i REM (Regulatorno telo za elektronske medije). No, to, kako kaže, nije dovoljno - manevarski prostor, posebno Savjeta za štampu koji zaista ulaže ogromne napore da bi toj užasnoj praksi stao na put, poprilično je sužen.
Ćurčić smatra da su za ovakvo izvještavanje rigoroznije sankcije potrebne, ali se, kako kaže, boji da same po sebi neće biti dovoljne sve dok ne bude bilo i tzv. “društvenog konsenzusa”.
"Sistemski je problem koji bi podjednako trebalo da se tiče svih nadležnih organa i tela, od ministarstva kukture i informisanja, zdravlja, prosvete, omladine i sporta i da ne nabrajam. Moramo raditi na edukaciji, moramo predočiti javnosti zašto ovakav način izvještavanja ima dalekosežne posledice, posebno po osjetljive grupe poput populacije mladih. Jer, ovdje ne govorimo o stvarima koje se tiču samo nekog nn pojedinca, tiče se svakog od nas, bili toga svjesni ili ne", zaključila je naša sagovornica.
Na trenutak utišana javnost
Psihološkinja Novaković smatra da kolektivno lično nezadovoljstvo, nedostatak provjerenih informacija, nedovoljna medijska pismenost, predstavljaju medijima pogodno tlo za kalemljenje ideja koje su, kako kaže Novaković, značajno različite u odnosu na ono što se nalazi na površini.
"Stvaranje atmosfere straha i nezaštićenosti, kroz medijske sadržaje koji su plasirani o događaju, samo je navelo građane da se poistovijete i povežu u tim osjećajima, da oni traže odgovrne, da sude i presuđuju. Građani su imali pune ruke posla i čini mi se da se narednih par dana gotovo pa niko nije bavio cijenama osnovnih životnih namirnica. Jesu li mediji, po ko zna koji put, uspjeli da nas navedu da fokus sa egzistencijalističkih problema, bar na kratko sklonimo i ujedinimo se da riješimo drugi problem? Jesu li podgrijali osjećaj nesigurnosti, te nas napravili manje mislećim i još više podložnim manipulacijama, zarad ostvarivanja ličnih ciljeva", pita se Novaković.
Anđela Novaković
Senzacionalizam iznad empatije
Naslovi u tabloidnim medijima, bilo onlajn ili štampanim izdanjima, a kojima se na najbrutalniji način vrijeđaju osjećanja porodica žrtava, ali i cjelokupne javnosti, navode na zaključak da trka za tiražom i klikom nadilazi obazrivost i samosjećajnost što bi trebalo da nam je u biti.
Stiče se utisak, kaže Novaković, da su senzacionalizam, unošenje straha, osjećaj opšte destabilizacije, te na kraju finansijska dobit, uzeli primat nad bilo čim što se može dovesti u vezu sa empatijom i altruizmom.
Upozorava da institucije koje se bave kontrolom rada medija treba da djeluju restriktivno, te, kao što je i učinjeno, zabrane animozitetne komentare čitalaca, i više obrate pažnju na naslove i sadržaje tekstova.
"Znanje o tome da će ove tekstove moći da nađe bilo ko, bilo kada, pa i decenijama nakon ovoga, samo pojačava odgovornost. Znanje o tome da ovakvi testovi mogu oblikovati narative čitavih generacija, te na dalje uticati na formiranje njihove slike o sebi i na kraju usmjeravati njihove životne izbore i ponašanja, samo još više pocrtava pitanje kakve generacije stvaramo", ocijenila jesagovornicaPobjede.
Posljedice i kako se zaštititi
Izloženost ovako potresnim sadržajima nesporno uzrokuje posljedice, prije svega pojačava osjećaj ličnog i kolektivnog nezadovoljstva. Ipak, čitalac is am treba da se potrudi da sam “ispliva” iz mora tendencioznih, manipulativnih objava i stvari sagleda sa površine.
"Čini mi se da smo ranije imali više izbora da zaobiđemo “teške teme”, te da sami biramo sadržaje koje ćemo pratiti. Smanjila se mogućnost ličnog izbora, jer pojedini mediji, na različite načine, nađu put do čitalaca. A ako na dnevnom nivou bivamo preplavljeni negativnim sadržajima, a da pritom nemamo dovoljne kapacitete da iste razumijemo na adekvatan način, osjećaj ličnog i kolektivnog nezadovoljstva će se samo pojačavati. A ako bismo samo šire gledali na ulogu pojedinih medija, vidjeli bismo da nas svakodnevno zasipanje problemima samo onemogućava da se bavimo suštinski važnim životnim temama. Kada to razumijemo, isti neće u tolikoj mjeri djelovati na nas", kazala je Novaković.
Kao psihološkinja i neko ko je i konzumentkinja medijskih sadržaja, Novaković akcenat stavlja na medijsku pismenost, te sistemski način gledanja na problem.
"Sebe ćemo zaštiti tako što ćemo se malo čuditi i preispitivati pročitano. Kada čitamo neku senzacionalističku vijest, uovireni tekst, veliki i bombastični naslov, možda da se zapitamo zašto nam se isti plasira baš u ovom trenutku, da li možda maskira nešto, da li dok se mi bavimo njime nam nešto drugo, mnogo značajnije, promiče…", upozorava ona.
Izvještavanje o masovnom ubistvu, sa informacijama koje stižu od relevantnih institucija i subjekata je, poručuje Novaković, jedini adekvatan način informisanja koji bi javnost trebalo da prihvati.
"Za čitanje, dijeljenje ostalih sadržaja, njihovo komentarisanje snosimo jednaku odgovornost kao i njihovi autori" zaključila je Novaković.
Božović: Tragedije ogole deformitet društva
Sociolog Ratko Božović smatra da tragedije uvijek ogole deformitet društva u kojem se nalazimo. Problem je, kaže Božović, što se uvijek bavimo posledicom, onda kada ona pokaže nadmoć and normalnim živitom.
"To što postoji osjećanje da je to gotovo prihvatiti da postoje ljudi kojima se nešto dogodilo, koji imaju problema psihičkih, mentalnih. To je takođe dio te atmosfere koja se ne shvata na vrijeme", rekao je Božović u razgovoru za Pobjedu.
Ratko Božović
Smatra i da je izvještavanjem medija, u kojem su žrtve “razapinjane” na najprizemniji način, pokazalo da je izgubljena mjera u razumijevanju tragedije i odnosa u društvu.
"Ima nešto sto mi nikako nećemo da prihvatimo a to je da postoji i neke patološke psoledice koje se dešavaju u društvu. Tragedije pokazuje i ono što je nevolja samog društva u onome što je njegova struktura. Tragedije uvijek deformitete društva učini vidjljivim. Jer mi nećemo priznati da je neko za doktora i liječene I za to da mu se pomogne, nego smo kritični kad taj neko proizvede posledicu. Prije toga smo bili ravnodušni i okretali smo leđa I glavu od toga. Ne može tako, da proizvedeš posledici a onda da se posledici iščuđavaš", kaže profesor Božović.
Kada su u pitanju informacije o tragediji, koje su plasirane u medijima, Božović kaže da su one više zamuti mogućniost da se stigne do bilo kakve istine
